Ratovi i bitke u istoriji Srbije: uzroci sukoba, ključni događaji, učesnici i posledice po državu, društvo i stanovništvo.
Kod Pantina, najverovatnije 1168. godine, Stefan Nemanja pobedio je vojsku svoje braće, koja su se vratila uz vizantijsku pomoć. Borba za
28. jula 1330. vojska Stefana Dečanskog porazila je bugarskog cara Mihaila Šišmana kod Velbužda, današnjeg Ćustendila. U pobedi se istakao
Na Marici, 26. septembra 1371., poginuli su kralj Vukašin i despot Jovan Uglješa Mrnjavčević. Njihov poraz otvorio je Osmanlijama put prema
Na Kosovu polju, 15. juna 1389. po tadašnjem julijanskom kalendaru, sukobile su se vojske kneza Lazara i sultana Murata I. Oba vladara izgubila
U Angorskoj bici, 1402. godine, Stefan Lazarević predvodio je srpske konjanike u vojsci sultana Bajazita I. Timur je porazio osmansku vojsku i
Posle Angore, Stefan Lazarević morao je da se izbori i za povratak u Srbiju. Kod Tripolja, blizu Gračanice, 21. novembra 1402., njegove snage sukobile su se sa
Smederevo je podignuto kao nova prestonica Đurđa Brankovića. Prvi put je palo 1439., vraćeno je despotu 1444., a konačno
Na Sretenje 1804. godine, u Orašcu je doneta odluka da se podigne ustanak, a za vođu je izabran Karađorđe Petrović. Pobuna protiv dahija
Na Lazarevu subotu, 28. aprila 1804., odred braće Nedić gotovo je uništen u boju kod Čokešine, na obroncima Cera. Dok se borba vodila u šumi,
Kod Ivankovca, 18. avgusta 1805., ustanici su stali na put vojsci koju je poslala sama osmanska vlast. Milenko Stojković i Petar Dobrnjac branili su prilaz
Na Mišaru kod Šapca, 13. avgusta 1806., Karađorđe Petrović povezao je odbranu pešadije u šancu sa udarom konjice izvan njega. Ustanici su porazili osmansku
Kod Deligrada, tokom leta 1806., ustanici pod komandom Petra Dobrnjca nedeljama su držali put kojim je osmanska vojska iz Niša pokušavala da prodre na sever.
U zoru 12. decembra 1806., ustanici su prodrli kroz kapije beogradske varoši. Konda i Uzun Mirko pomogli su da se otvori Save-kapija, dok je Vasa
Na Čegru kod Niša, 31. maja 1809., odred Stevana Sinđelića odolevao je osmanskim napadima bez pomoći koja bi promenila ishod borbe. Kada su napadači prodrli u
Kod Varvarina, u septembru 1810., srpski ustanici i ruski odred pod komandom grofa Orurka zaustavili su novi osmanski prodor moravskim pravcem. Branioci su
Dok je na Moravi završavana odbrana Varvarina, na zapadu je Loznica 1810. ostala pod opsadom. Anta Bogićević održao je položaj dovoljno dugo da pomoć stigne iz
U jesen 1813. ustanici su kod Ravnja i Zasavice branili jedan od poslednjih važnih položaja u Mačvi. Posle dugog otpora odbrana je razbijena. Zeka
U septembru 1814., posle sloma Prvog srpskog ustanka, sukob kod manastira Trnave prerastao je u bunu. Na njeno čelo stao je Hadži Prodan
Na Cveti, 23. aprila 1815., u Takovu je doneta odluka da se borba obnovi, a vođstvo je prihvatio Miloš Obrenović. Ustanici su ratovali kod
U boju na Ljubiću, 6. juna 1815., poginuo je Tanasko Rajić braneći ustaničke topove. Tog dana srpski položaji bili su ozbiljno ugroženi, ali povlačenje nije
Posle uspeha kod Čačka, Miloš Obrenović poveo je ustanike prema Požarevcu. U leto 1815. ovde su vođene teške borbe za utvrđenu varoš. Pobeda je
Kod Dublja u Mačvi, 26. jula 1815., ustanici Miloša Obrenovića porazili su osmansku prethodnicu iz Bosne i zarobili Ibrahim-pašu. U boju su
U januaru 1825. seljaci iz Selevca suprotstavili su se domaćim knezovima i teretima koje su nametali. Pokret je dobio vođu u Miloju Popoviću
U januaru 1835. pokret predvođen Miletom Radojkovićem doveo je nezadovoljne starešine i seljake u Kragujevac. Tražili su uređenje vlasti i
Krajem leta 1842. buna Tome Vučića Perišića prerasla je u vojni i dinastički preokret. Kod Kragujevca slomljen je otpor kneževe strane, a
Na 22. septembar 1844. po tadašnjem julijanskom kalendaru, odnosno 4. oktobar po gregorijanskom, grupa obrenovićevaca prešla je Savu i upala u
U jesen 1883. odbijanje predaje oružja preraslo je u Timočku bunu. Otpor se širio iz crnorečkog kraja prema Sokobanji, Knjaževcu i Zaječaru, dok
Srbija je 30. juna 1876. ušla u rat protiv Osmanskog carstva, očekujući da pomogne ustanicima i proširi oslobođeni prostor. Već tog leta planirani prodori pretvorili su se u
Na Šumatovcu 23. avgusta 1876. srpski vojnici zadržali su zemljano utvrđenje od kojeg je zavisila odbrana Aleksinca. Dok su osmanski napadi pritiskali širi front, u šancu se
Kod Gornjeg Adrovca 1. septembra 1876., odnosno 20. avgusta po starom kalendaru, poginuo je ruski dobrovoljac Nikolaj Nikolajevič Rajevski.
Srbija je 13. decembra 1877. ponovo objavila rat Osmanskom carstvu. Ovoga puta zimski pohod doneo je oslobođenje Niša, Pirota, Leskovca, Prokuplja i Vranja.
11. januara 1878. Niš je oslobođen od osmanske vlasti. Pre predaje tvrđave vođene su borbe za okolne prilaze i utvrđene visove. Grad je pao kada je njegova posada ostala pod
14. novembra 1885. Srbija je objavila rat Bugarskoj. Očekivanje kratkog pohoda prema Sofiji završilo se porazom kod Slivnice, povlačenjem i borbama kod
U borbama kod Slivnice 17–19. novembra 1885. zaustavljen je srpski pohod prema Sofiji. Divizije koje su stigle različitim pravcima nisu uspele da izvedu povezan udar, dok je
U jesen 1912. godine srpska vojska krenula je prema oblastima koje su još bile pod osmanskom vlašću. Za nekoliko nedelja niz pobeda od Kumanova do Bitolja otvorio je put promeni
Kod Kumanova, 23. i 24. oktobra 1912., srpska Prva armija pobedila je osmansku Vardarsku armiju. Bitka je počela pre nego što je srpska komanda očekivala glavni sudar. Prvi dan
Posle pobede kod Kumanova, srpsku vojsku su pred Prilepom, početkom novembra 1912., čekale nove borbe. Osmanske jedinice koristile su planinske prilaze da uspore pohod i dobiju
U Bitoljskoj bici, 16–19. novembra 1912., srpska Prva armija slomila je glavni preostali otpor osmanske Vardarske armije. Pobeda je izvojevana na utvrđenim prilazima gradu, uz
Dok je srpska Prva armija napredovala prema Bitolju, Druga armija generala Stepe Stepanovića krenula je na drugo ratište. Pod Jedrenom je pomagala bugarskoj
U noći 29/30. juna 1913. bugarske snage napale su srpsku i grčku vojsku. Počeo je Drugi balkanski rat, u kojem su dotadašnji saveznici postali protivnici. Srbija
Pred zoru 30. juna 1913. bugarska vojska napala je srpske položaje na Bregalnici i Zletovskoj reci. Srpske Prva i Treća armija zaustavile su početni prodor, a
Između telegrama kojim je Austrougarska 28. jula 1914. objavila rat i ulaska srpske vojske u Beograd 1. novembra 1918. stale su četiri godine u kojima je Srbija dva puta izbacila napadača iz
U noći između 15. i 16. avgusta 1914. srpske trupe rastrojile su austrougarsku 21. diviziju. Borbe na Ceru i Iverku završile su se prelomom 19. avgusta, a potiskivanje protivnika
Od 16. novembra do 15. decembra 1914. na frontu dugom oko 200 kilometara vodila se bitka koju su savremenici zvali i Suvoborska. Srpska vojska je mesec dana odstupala, napustila Valjevo i
U oktobru 1915. Srbiju su napale nemačke i austrougarske snage sa severa, a zatim i Bugarska sa istoka. Odbrana Beograda bila je samo jedan deo pohoda koji je
Krajem novembra 1915. srpska vojska napustila je zemlju i krenula preko Crne Gore i Albanije prema Jadranu. Sa njom su išli državni vrh i izbeglice. Dolazak na obalu doneo je novo čekanje, a put
30. septembra 1916. srpska vojska konačno je osvojila vrh Kajmakčalana, posle napada i bugarskih protivnapada koji su više puta menjali položaje na planini. Reorganizovane
Početkom februara 1917. najava regrutacije u bugarsku vojsku oterala je srpske vojne obveznike u šume i planine. Među njima su već delovale čete Koste Vojinovića i Koste Pećanca.
U septembru 1918. srpska vojska krenula je sa planinskih položaja Solunskog fronta prema zemlji iz koje se povukla tri godine ranije. Napad na Dobro polje i susedne visove otvorio je prolaz kroz
Između jutra 1. septembra 1939, kad su nemačke trupe u 4.45 prešle poljsku granicu, i potpisa na palubi bojnog broda „Misuri” 2. septembra 1945. stalo je šest godina rata koji je, po Imperijalnom
U nedelju 6. aprila 1941. u 6.30 ujutru prvi talas nemačkih bombardera stigao je nad Beograd. Dvanaest dana kasnije, 18. aprila u podne, vojska Kraljevine Jugoslavije obustavila je borbe, a više
Sedamdeset dana posle kapitulacije, 1. jula 1941, u selu Gornja Trešnjevica kod Aranđelovca prikupilo se četrdesetak ljudi sa puškama. Do kraja septembra oslobođena je teritorija sa oko milion
Na brdu četrnaest kilometara zapadno od Užica, na putu ka Bajinoj Bašti, 29. novembra 1941. stali su radnici fabrike oružja, pekari, obućari i kovači iz grada, uz borce iz Posavine i Šumadije, da