Pretraga prihvata i unos bez kvačica.
Ukupno pojmova: 92.
Nema pojma za taj unos. Probajte kraću reč ili izaberite „Prikaži sve”.
Prividno pomeranje položaja zvezde na nebu do kog dolazi zato što se posmatrač kreće zajedno sa Zemljom, a svetlost ima konačnu brzinu. Zbog kretanja Zemlje oko Sunca zvezde tokom godine prividno opišu malu elipsu, one kod pola ekliptike krug, a one na ekliptici duž. Najveće pomeranje iznosi oko 20,5 lučnih sekundi. Pojavu je otkrio engleski astronom Džejms Bredli i objavio je 1729. godine.
Primer: slično izgleda kiša koja pada uspravno: iz voza u pokretu vidi se kao da pada ukoso.
Tačka na putanji planete, komete ili drugog tela u kojoj je ono najdalje od Sunca. Suprotna tačka je perihel.
Primer: Zemlja je u afelu početkom jula, kada je od Sunca udaljena oko 152,1 milion kilometara.
Tačka na putanji Meseca ili veštačkog satelita u kojoj je on najdalji od Zemlje. Suprotna tačka je perigej.
Primer: Mesec je u apogeju udaljen od Zemlje oko 405.500 kilometara.
Stari astronomski instrument i model neba. Sastavljen je od prstenova koji predstavljaju glavne krugove nebeske sfere: nebeski ekvator, ekliptiku, meridijan i horizont. Služila je za određivanje položaja nebeskih tela i za nastavu.
Malo stenovito ili metalno telo koje kruži oko Sunca. Najviše asteroida nalazi se u glavnom asteroidnom pojasu, između putanja Marsa i Jupitera.
Primer: Vesta, jedan od najvećih asteroida, ima prečnik od oko 525 kilometara.
Nauka koja proučava nebeska tela, pojave izvan Zemljine atmosfere i svemir kao celinu: njihov položaj, kretanje, sastav, nastanak i razvoj.
Jedinica za dužinu kojom se izražavaju rastojanja u Sunčevom sistemu. Približno je jednaka srednjem rastojanju Zemlje od Sunca. Od 2012. godine određena je tačno: 149.597.870.700 metara, odnosno oko 149,6 miliona kilometara. Međunarodna oznaka je au, a kod nas se piše i AJ.
Primer: Jupiter je od Sunca udaljen oko 5,2 astronomske jedinice.
Gasoviti omotač oko planete ili drugog nebeskog tela. Uz telo ga drži gravitacija. Zemljinu atmosferu čine najvećim delom azot (oko 78%) i kiseonik (oko 21%).
Primer: Venera ima gustu atmosferu od ugljen-dioksida, a Mesec je praktično nema.
Ostatak zvezde male ili srednje mase koja je potrošila svoje nuklearno gorivo. Veoma je gust: ima masu uporedivu sa Sunčevom, a veličinu približno kao Zemlja. Više ne proizvodi energiju, pa se polako hladi.
Primer: Sirijus B, pratilac najsjajnije zvezde noćnog neba. I Sunce će završiti kao beli patuljak.
Veštački satelit koji nosi žive organizme, da bi se ispitalo kako na njih deluju uslovi u svemiru: bestežinsko stanje i zračenje.
Primer: sovjetski i ruski sateliti serije Bion nosili su biljke, insekte i životinje.
Oblast prostor-vremena u kojoj je gravitacija toliko jaka da iz nje ne može da izađe ništa, pa ni svetlost. Može nastati kada se jezgro veoma masivne zvezde uruši na kraju njenog života. Granica crne rupe zove se horizont događaja.
Primer: u središtu Mlečnog puta nalazi se crna rupa Strelac A*, čija je masa oko 4,3 miliona masa Sunca.
Zvezda u poznoj fazi života. Pošto je potrošila vodonik u jezgru, proširila se, a njena površina se ohladila, pa svetli crvenkasto.
Primer: Aldebaran u sazvežđu Bika. Sunce će postati crveni džin za oko 5 milijardi godina.
Pomeranje linija u spektru ka većim talasnim dužinama, to jest ka crvenom kraju spektra. Javlja se kada se izvor svetlosti udaljava od posmatrača, a kod dalekih galaksija zbog širenja svemira. Što je galaksija dalja, njen crveni pomak je veći.
Formula: z = (λ posmatrano − λ emitovano) / λ emitovano
Promena talasne dužine i frekvencije talasa koju primeti posmatrač kada se izvor talasa i posmatrač približavaju ili udaljavaju. Astronomi ga koriste da iz pomeranja linija u spektru izračunaju brzinu kojom nam se zvezda ili galaksija približava ili se udaljava.
Primer: sirena vozila hitne pomoći zvuči više dok vozilo prilazi, a niže kad prođe.
Planeta koja kruži oko neke druge zvezde, a ne oko Sunca. Zove se i vansolarna planeta. Do danas je potvrđeno više hiljada egzoplaneta.
Primer: 51 Pegasi b, otkrivena 1995. godine, prva je egzoplaneta nađena oko zvezde slične Suncu.
Drugi naziv za pomračenje. Vidi: Pomračenje, Pomračenje Sunca, Pomračenje Meseca.
Prividna godišnja putanja Sunca po nebeskoj sferi. To je ujedno presek nebeske sfere i ravni u kojoj Zemlja kruži oko Sunca. Ekliptika je nagnuta prema nebeskom ekvatoru za oko 23,4 stepena, koliko je nagnuta i Zemljina osa.
Trenutak u kome Sunce prelazi preko nebeskog ekvatora. Tada dan i noć svuda na Zemlji traju približno jednako. Događa se dva puta godišnje: oko 20. marta (prolećna ravnodnevica na severnoj polulopti) i oko 22. ili 23. septembra (jesenja ravnodnevica). Naš naziv je ravnodnevica.
Oblast astronomije i postupak kojim se meri sjaj nebeskih tela, to jest količina svetlosti koja od njih stiže do nas. Iz promena sjaja saznaje se, na primer, da li je zvezda promenljiva ili da li ispred nje prolazi planeta.
Ogroman sistem zvezda, gasa, prašine i tamne materije koji na okupu drži gravitacija. Galaksije sadrže od nekoliko hiljada do više biliona zvezda. Po obliku se dele na spiralne, eliptične i nepravilne.
Primer: Andromedina galaksija, udaljena oko 2,5 miliona svetlosnih godina, najbliža je velika galaksija Mlečnom putu.
Stari model svemira po kome Zemlja nepomično stoji u središtu, a Sunce, Mesec, planete i zvezde kruže oko nje. Najpotpunije ga je razradio Klaudije Ptolemej u 2. veku. Zamenio ga je heliocentrični sistem.
Veštački satelit koji kruži iznad ekvatora na visini od oko 35.786 kilometara, u smeru Zemljinog obrtanja. Zemlju obiđe za isto vreme za koje se ona jednom okrene oko ose (23 sata i 56 minuta), pa sa tla izgleda kao da stalno stoji na istom mestu na nebu.
Primer: meteorološki sateliti i sateliti za prenos televizijskog programa.
Broj koji pokazuje koliko se brzo svemir širi danas. Dobija se kada se brzina udaljavanja galaksije podeli njenom udaljenošću. Merenja daju vrednosti između približno 67 i 73 kilometra u sekundi po megaparseku.
Formula: v = H₀ · d (brzina udaljavanja = Hablova konstanta · udaljenost)
Primer: galaksija udaljena 100 megaparseka udaljava se od nas brzinom od oko 7.000 kilometara u sekundi.
Model po kome je Sunce u središtu, a Zemlja i ostale planete kruže oko njega. U antici ga je predložio Aristarh sa Samosa, a razradio ga je Nikola Kopernik u delu objavljenom 1543. godine.
Ogroman mehur oko Sunca ispunjen Sunčevim vetrom i Sunčevim magnetnim poljem. Prostire se daleko iza putanja planeta. Njena spoljna granica zove se heliopauza, a iza nje počinje međuzvezdani prostor.
Primer: letelica Vojadžer 1 prešla je heliopauzu 2012. godine.
Granica crne rupe. Sve što je pređe, pa i svetlost, ne može više da se vrati. Kod crne rupe koja ne rotira, poluprečnik horizonta događaja zove se Švarcšildov poluprečnik.
Formula: r = 2GM / c²
Primer: crna rupa mase Sunca imala bi horizont događaja poluprečnika oko 3 kilometra.
Skup od više stotina do više hiljada galaksija koje na okupu drži gravitacija. Jata galaksija spadaju među najveće strukture u svemiru povezane gravitacijom.
Primer: Jato galaksija u Devici, udaljeno oko 54 miliona svetlosnih godina, sadrži više od hiljadu galaksija.
Središnji deo nebeskog tela: planete, zvezde, komete ili galaksije. U jezgru zvezde odvija se nuklearna fuzija, koja je izvor njene energije.
Primer: u jezgru Sunca temperatura je oko 15 miliona stepeni, a vodonik se fuzijom pretvara u helijum.
Dogovorna granica između Zemljine atmosfere i svemira, na visini od 100 kilometara iznad nivoa mora. Naziv je dobila po naučniku Teodoru fon Karmanu.
Tri zakona koja opisuju kretanje planeta oko Sunca. Prvi: planete se kreću po elipsama, a Sunce je u jednoj žiži elipse. Drugi: duž koja spaja Sunce i planetu prebriše jednake površine za jednaka vremena, pa se planeta kreće brže kad je bliže Suncu. Treći: kvadrat vremena obilaska srazmeran je kubu velike poluose putanje.
Formula: T² = a³ (T u godinama, a u astronomskim jedinicama)
Primer: Mars je od Sunca u proseku udaljen 1,52 astronomske jedinice, pa ga obiđe za oko 1,88 godina.
Oblast Sunčevog sistema iza Neptunove putanje, približno od 30 do 50 astronomskih jedinica od Sunca. U njoj kruži veliki broj malih ledenih tela. Tu se nalazi i Pluton.
Malo telo Sunčevog sistema sastavljeno od leda, prašine i stena. Kada se približi Suncu, led isparava, pa se oko jezgra stvara oblak gasa i prašine (koma) i rep. Rep od gasa uvek je okrenut od Sunca. Narodni naziv je zvezda repatica.
Primer: Halejeva kometa vraća se u proseku svakih oko 76 godina. Poslednji put je bila u blizini Sunca 1986. godine.
Položaj u kome se dva nebeska tela, gledano sa Zemlje, nalaze približno u istom pravcu na nebu. Kada je planeta u konjunkciji sa Suncem, nalazi se na istoj strani neba kao Sunce, pa se ne vidi.
Drugi naziv za svemir. Reč je grčkog porekla i znači red, uređenu celinu.
Izuzetno sjajno jezgro daleke galaksije. Energiju dobija od gasa koji pada u supermasivnu crnu rupu u središtu galaksije. Kvazari spadaju među najsjajnija tela u svemiru.
Primer: 3C 273 u sazvežđu Device, prvi kvazar kome je izmeren crveni pomak, 1963. godine.
Pet tačaka u sistemu dva tela, na primer Sunca i Zemlje, u kojima malo treće telo može da ostane u stalnom položaju u odnosu na ta dva tela. Obeležavaju se od L1 do L5.
Primer: svemirski teleskop Džejms Veb nalazi se kod tačke L2, oko 1,5 miliona kilometara od Zemlje.
Oblak gasa i prašine u međuzvezdanom prostoru. U nekim maglinama nastaju nove zvezde, a neke su ostaci zvezda koje su završile život.
Primer: Orionova maglina, udaljena oko 1.300 svetlosnih godina, vidi se golim okom kao mutna mrlja.
Mera sjaja nebeskog tela. Što je broj manji, telo je sjajnije. Razlika od 5 magnituda znači da je jedno telo 100 puta sjajnije od drugog. Prividna magnituda pokazuje koliko je telo sjajno gledano sa Zemlje, a apsolutna koliko bi bilo sjajno sa udaljenosti od 10 parseka.
Primer: Sirijus ima prividnu magnitudu −1,46. Golim okom se u tamnoj noći vide zvezde do približno 6. magnitude.
Naseljena istraživačka stanica koja kruži oko Zemlje na visini od oko 400 kilometara. Zemlju obiđe za oko 90 minuta. Posada na njoj boravi neprekidno od novembra 2000. godine.
Prostor između zvezda u galaksiji. Nije potpuno prazan: ispunjava ga veoma razređen gas i prašina, koji se zajedno zovu međuzvezdana materija.
Jedini prirodni satelit Zemlje. Od Zemlje je udaljen u proseku oko 384.400 kilometara. Prečnik mu je 3.474 kilometra, što je nešto više od četvrtine Zemljinog. Zemlju obiđe za 27,3 dana, a uvek joj je okrenut istom stranom.
Promene izgleda osvetljenog dela Meseca gledano sa Zemlje. Četiri glavne mene su mlad Mesec, prva četvrt, pun Mesec i poslednja četvrt. Ceo ciklus traje oko 29,5 dana.
Velika tamna ravnica na Mesecu. Nastala je od lave koja se davno izlila i očvrsla u bazalt. Stari astronomi su mislili da su to prava mora, pa je naziv ostao.
Primer: More tišine (zove se i More spokojstva), na koje se 1969. godine spustila posada misije Apolo 11.
Spisak maglina, zvezdanih jata i galaksija koji je u 18. veku sastavio francuski astronom Šarl Mesje. On je popisao 103 tela, a u 20. veku dodato ih je još sedam, pa katalog danas ima 110. Tela se obeležavaju slovom M i brojem.
Primer: M31 je Andromedina galaksija, a M42 Orionova maglina.
Svetli trag na nebu koji nastaje kada meteoroid velikom brzinom uleti u Zemljinu atmosferu i usija se, jer sabija i zagreva vazduh ispred sebe. Narodni naziv je zvezda padalica.
Deo meteoroida ili asteroida koji nije sasvim sagoreo u atmosferi i pao je na površinu Zemlje ili drugog nebeskog tela.
Malo stenovito ili metalno telo koje se kreće međuplanetarnim prostorom. Manje je od asteroida: veličine je od zrna prašine do oko jednog metra.
Galaksija u kojoj se nalazi Sunčev sistem. To je spiralna galaksija sa prečkom, prečnika oko 100.000 svetlosnih godina, sa više od 100 milijardi zvezda. Sunce je od njenog središta udaljeno oko 26.000 svetlosnih godina. Na noćnom nebu vidi se kao beličasta traka.
Tačka nebeske sfere tačno ispod posmatrača, nasuprot zenitu.
Zamišljena lopta proizvoljno velikog poluprečnika u čijem je središtu posmatrač. Na njoj se prikazuju položaji nebeskih tela onako kako ih vidimo, bez obzira na to koliko su stvarno udaljena.
Krug na nebeskoj sferi koji nastaje kada se ravan Zemljinog ekvatora produži do nebeske sfere. Deli nebo na severnu i južnu poluloptu.
Veoma gust ostatak jezgra masivne zvezde posle eksplozije supernove. Ima prečnik od oko 20 kilometara, a masu veću od Sunčeve. Sastoji se uglavnom od neutrona.
Malo periodično klimanje Zemljine ose koje se nadovezuje na precesiju. Izaziva ga najviše gravitacija Meseca. Glavni period nutacije je 18,6 godina.
Sloj u unutrašnjosti planete između kore i jezgra. Zove se i plašt. Zemljin omotač debeo je oko 2.900 kilometara i čini najveći deo Zemljine zapremine.
Položaj u kome se planeta, gledano sa Zemlje, nalazi na suprotnoj strani neba od Sunca. Tada je planeta približno najbliža Zemlji, najsjajnija je i vidi se gotovo cele noći. U opoziciji mogu biti samo planete čija je putanja dalja od Zemljine.
Putanja po kojoj se jedno telo kreće oko drugog pod dejstvom gravitacije. Kaže se i putanja. Orbite planeta su elipse.
Primer: Zemlja obiđe svoju orbitu oko Sunca za oko 365,25 dana.
Pretpostavljeni oblak ledenih tela koji sa svih strana okružuje Sunčev sistem, na udaljenosti od približno 2.000 do 100.000 astronomskih jedinica od Sunca. Smatra se da iz njega dolaze komete sa veoma dugim periodom. Naziv je dobio po holandskom astronomu Janu Ortu.
Prividno pomeranje položaja bližeg tela prema dalekoj pozadini kada se posmatra sa dva različita mesta. Zvezdama se paralaksa meri sa dva suprotna kraja Zemljine putanje, a iz nje se računa udaljenost zvezde.
Formula: d = 1 / p (d u parsecima, p u lučnim sekundama)
Primer: Proksima Kentauri ima paralaksu od oko 0,77 lučnih sekundi, pa je udaljena oko 1,3 parseka.
Jedinica za udaljenost zvezda i galaksija. Jedan parsek je rastojanje sa kog se poluprečnik Zemljine putanje (jedna astronomska jedinica) vidi pod uglom od jedne lučne sekunde. Iznosi oko 3,26 svetlosnih godina, odnosno oko 30,9 biliona kilometara. Oznaka je pc.
Nebesko telo koje kruži oko Sunca i dovoljno je masivno da ima približno loptast oblik, ali nije očistilo okolinu svoje putanje od drugih tela i nije satelit. Tu vrstu tela uvela je Međunarodna astronomska unija 2006. godine.
Primer: Cerera, Pluton, Haumea, Makemake i Erida.
Tačka na putanji Meseca ili veštačkog satelita u kojoj je on najbliži Zemlji. Suprotna tačka je apogej.
Primer: Mesec je u perigeju udaljen od Zemlje oko 363.300 kilometara.
Tačka na putanji planete, komete ili drugog tela u kojoj je ono najbliže Suncu. Suprotna tačka je afel.
Primer: Zemlja je u perihelu početkom januara, kada je od Sunca udaljena oko 147,1 milion kilometara.
Nebesko telo koje kruži oko Sunca, dovoljno je masivno da ima približno loptast oblik i očistilo je okolinu svoje putanje od drugih tela. Tako je planetu odredila Međunarodna astronomska unija 2006. godine. Sunčev sistem ima osam planeta: Merkur, Veneru, Zemlju, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.
Patuljasta planeta u Kojperovom pojasu. Otkrio ga je Klajd Tombo 1930. godine i do 2006. se ubrajao u planete. Prečnik mu je oko 2.377 kilometara, a Sunce obiđe za oko 248 godina. Izbliza ga je 2015. godine snimila letelica Novi horizonti.
Svetlosna pojava na noćnom nebu u oblastima oko Zemljinih polova. Nastaje kada naelektrisane čestice Sunčevog vetra, vođene Zemljinim magnetnim poljem, udare u atome i molekule u gornjim slojevima atmosfere. Na severu se zove aurora borealis, a na jugu aurora australis.
Pojava pri kojoj jedno nebesko telo zakloni drugo ili uđe u njegovu senku. Zove se i eklipsa. Sa Zemlje se vide pomračenja Sunca i Meseca.
Pojava pri kojoj Mesec uđe u Zemljinu senku. Moguće je samo za vreme punog Meseca. Pri potpunom pomračenju Mesec ne nestaje, nego dobije tamnocrvenu boju.
Pojava pri kojoj Mesec prođe između Zemlje i Sunca i zakloni Sunce. Moguće je samo za vreme mladog Meseca. Može biti potpuno, delimično ili prstenasto.
Sporo kruženje Zemljine ose, slično njihanju ose čigre. Jedan pun krug osa opiše za oko 25.800 godina. Zbog precesije se tokom vekova menja zvezda koja je najbliža severnom nebeskom polu.
Nebesko telo koje kruži oko planete, patuljaste planete ili manjeg tela Sunčevog sistema. U običnom govoru zove se mesec.
Primer: Zemlja ima jedan prirodni satelit, Mesec, a Mars dva: Fobos i Dejmos. Najveći satelit u Sunčevom sistemu je Jupiterov Ganimed.
Celina u kojoj su tri dimenzije prostora i vreme spojeni u jedno. Po Ajnštajnovoj opštoj teoriji relativnosti iz 1915. godine, masa i energija zakrivljuju prostor-vreme, a tu zakrivljenost osećamo kao gravitaciju.
Neutronska zvezda koja se brzo okreće i šalje uske snopove zračenja. Kada snop pređe preko Zemlje, stiže kao pravilan impuls, slično svetlosti svetionika. Prvi pulsar otkrila je Džoslin Bel 1967. godine.
Grana astronomije koja nebeska tela proučava pomoću radio-talasa koje ona zrače. Posmatra se radio-teleskopima. Počeci se vezuju za Karla Janskog, koji je tridesetih godina 20. veka otkrio radio-talase iz Mlečnog puta.
Prividno kretanje planete unazad, ka zapadu, u odnosu na zvezde. Nastaje kada Zemlja na svojoj putanji pretiče sporiju spoljnu planetu, ili kada bržu unutrašnju planetu vidimo dok ona pretiče Zemlju. Planeta pri tome ne menja stvarni smer kretanja.
Primer: Mars se kreće retrogradno približno svakih 26 meseci, oko opozicije.
Jedna od 88 oblasti na koje je Međunarodna astronomska unija podelila nebo. U starija vremena tako su se zvale figure koje su ljudi zamišljali povezujući sjajne zvezde.
Primer: Orion, Veliki medved i Kasiopeja.
Grana astronomije koja opisuje i kartira površinu Meseca: mora, kratere i planine.
Zvezda najbliža severnom nebeskom polu, od kog je udaljena manje od jednog stepena. Nalazi se u sazvežđu Mali medved, a zove se i Polaris ili Severna zvezda. Tokom noći gotovo ne menja položaj, pa pokazuje pravac severa.
Trenutak u kome je Sunce najdalje od nebeskog ekvatora. Događa se dva puta godišnje. Na severnoj polulopti oko 21. juna je letnja dugodnevica, sa najdužim danom u godini, a oko 21. ili 22. decembra zimska kratkodnevica, sa najkraćim danom.
Zvezda u središtu Sunčevog sistema. Sadrži oko 99,86% mase celog sistema. Prečnik mu je oko 1,39 miliona kilometara, što je oko 109 Zemljinih prečnika. Temperatura na površini je oko 5.500 stepeni Celzijusa, a u jezgru oko 15 miliona stepeni. Svetlosti sa Sunca treba oko 8 minuta i 20 sekundi da stigne do Zemlje.
Sunce i sva tela koja oko njega kruže: osam planeta sa svojim satelitima, patuljaste planete, asteroidi, komete i sitnija tela. Nastao je pre oko 4,6 milijardi godina iz oblaka gasa i prašine.
Struja naelektrisanih čestica, najviše protona i elektrona, koja neprekidno ističe sa Sunca u svim pravcima. Kreće se brzinom od približno 300 do 800 kilometara u sekundi.
Primer: Sunčev vetar izaziva polarnu svetlost i potiskuje repove kometa u stranu suprotnu od Sunca.
Snažna eksplozija zvezde na kraju njenog života. Zvezda tada nakratko zasija kao cela galaksija. Posle eksplozije masivne zvezde ostaje neutronska zvezda ili crna rupa.
Primer: Rakova maglina je ostatak supernove koja je viđena 1054. godine.
Sve što postoji: prostor, vreme, materija i energija. Zove se i kosmos ili vasiona. Po današnjim merenjima star je oko 13,8 milijardi godina.
Jedinica za udaljenost: put koji svetlost pređe u vakuumu za jednu godinu. Iznosi oko 9,46 biliona kilometara, to jest 9,46 · 10¹² km.
Formula: svetlosna godina = brzina svetlosti · jedna godina = 299.792,458 km/s · 31.557.600 s
Primer: Proksima Kentauri, zvezda najbliža Suncu, udaljena je oko 4,2 svetlosne godine.
Povećavanje rastojanja između dalekih galaksija tokom vremena. Ne šire se same galaksije, nego prostor između njih. Širenje je iz posmatranja pokazao Edvin Habl 1929. godine, a 1998. je otkriveno da se ono ubrzava.
Materija koja ne zrači i ne upija svetlost, pa se ne može neposredno videti. Otkriva se po gravitacionom dejstvu na zvezde i galaksije. Procenjuje se da čini oko 27% ukupne mase i energije svemira, dok obična materija čini oko 5%.
Instrument koji sakuplja svetlost ili drugo zračenje nebeskih tela i daje njihovu uvećanu i svetliju sliku. Refraktor svetlost sakuplja sočivom, a reflektor ogledalom. Galileo Galilej je 1609. godine među prvima teleskopom posmatrao nebo.
Teorija po kojoj je svemir nastao pre oko 13,8 milijardi godina iz veoma vrelog i gustog stanja i od tada se širi i hladi. Potvrđuju je širenje svemira i kosmičko pozadinsko zračenje, otkriveno 1964. godine.
Tačka nebeske sfere tačno iznad posmatrača. Suprotna tačka je nadir.
Pojas na nebu duž ekliptike, širok oko 8 stepeni sa svake njene strane. Kroz njega se prividno kreću Sunce, Mesec i planete. Podeljen je na dvanaest delova nazvanih po sazvežđima.
Ogromna usijana lopta gasa u stanju plazme, koju na okupu drži sopstvena gravitacija. Sija zato što se u njenom jezgru odvija nuklearna fuzija. Zvezda najbliža Zemlji je Sunce.
Primer: posle Sunca, najbliža zvezda je Proksima Kentauri, udaljena oko 4,2 svetlosne godine.
Grupa zvezda koje su nastale iz istog oblaka i koje na okupu drži gravitacija. Rasejana jata imaju do nekoliko hiljada mladih zvezda, a zbijena jata stotine hiljada starih zvezda.
Primer: Plejade, u narodu Vlašići, rasejano su jato udaljeno oko 440 svetlosnih godina.