Svaka reč je niz glasova. Ovde učimo koje glasove ima srpski jezik, kako se dele na samoglasnike, sonante i suglasnike, kako se reč deli na slogove i šta je akcenat.
Kada reč menja oblik, susedni glasovi se ponekad menjaju: kažemo vrabac, ali vrapca. Upoznajemo jednačenje suglasnika, nepostojano a, palatalizaciju, sibilarizaciju i jotovanje, i vidimo kada se promena vidi i u pisanju.
Reči se po značenju i ponašanju u rečenici dele na deset vrsta. Pet njih menja oblik, a pet uvek ostaje isto. Ovde učimo kako se svaka vrsta prepoznaje.
Posebno obrađujemo imenice i padeže, prideve i poređenje, zamenice i brojeve, glagole i glagolske oblike: kako se grade i kada se koriste.
Reči se povezuju u sintagme, a sintagme u rečenice. Ovde učimo po čemu se rečenica razlikuje od reči i sintagme, i koje uloge reči imaju u rečenici.
Upoznajemo subjekat i predikat, objekat, priloške odredbe, atribut i apoziciju, razliku između nezavisnih i zavisnih rečenica i mesto kratkih reči kao što su je, se i mi.
Pravopis su pravila po kojima pišemo. Ovde učimo kada se piše veliko slovo, šta se piše spojeno a šta odvojeno i kako se koriste zapeta i drugi znaci.
Obrađujemo i pisanje glasova koje je lako pomešati, pisanje stranih reči i imena, skraćenice i brojeve u tekstu. Uz svako pravilo su primeri i zadaci.
Reči imaju značenje, a jedna stvar se često može reći na više načina. Ovde učimo šta su sinonimi, antonimi i homonimi i kako od jedne reči nastaju nove.
Upoznajemo reči stranog porekla i njihove domaće zamene, ustaljene izraze čije se značenje ne vidi iz pojedinačnih reči i najčešće nedoumice u govoru i pisanju.