Kada noću dugo gledaš u nebo, vidiš da se zvezde polako pomeraju od istoka ka zapadu. To nije kretanje zvezda, nego posledica okretanja Zemlje. Ovde učimo kako astronomi opisuju nebo i kako se po zvezdama nalazi sever.
Rastojanja u svemiru su tolika da kilometri nisu dovoljni. Zato koristimo astronomsku jedinicu i svetlosnu godinu. Na kraju vidimo kako teleskop skuplja svetlost i zašto vidi ono što oko ne može.
Zemlja se okreće oko svoje ose i zato se smenjuju dan i noć. Dok obilazi oko Sunca, njena nagnuta osa donosi godišnja doba. Iz ta dva kretanja nastali su dan, godina, kalendar i vremenske zone.
Mesec je naš najbliži sused. Učimo zašto menja oblik od mladog do punog meseca, kada nastaju pomračenja Sunca i Meseca i kako Mesec svojim privlačenjem podiže plimu u morima.
U središtu našeg sistema je Sunce, zvezda koja nam daje svetlost i toplotu. Oko njega kruži osam planeta: četiri manje, stenovite blizu Sunca i četiri velike dalje od njega, građene uglavnom od gasova i leda.
Upoznajemo i manja tela: patuljaste planete, asteroide i komete, kao i meteore koje vidimo kao zvezde padalice. Na kraju je gravitacija, sila koja drži planete na putanjama, i Keplerovi zakoni njihovog kretanja.
Zvezde se razlikuju po sjaju i boji, a boja otkriva koliko je zvezda vrela. Zvezde se rađaju u oblacima gasa i prašine, svetle milionima ili milijardama godina, a na kraju postaju beli patuljci, neutronske zvezde ili crne rupe.
Sunce je jedna od ogromnog broja zvezda u našoj galaksiji, Mlečnom putu. Iza nje su milijarde drugih galaksija, a svemir se širi. Ovde učimo kako to znamo.
Ljudi su dugo verovali da je Zemlja u središtu sveta. Kopernik, Galilej i Kepler su pokazali da Zemlja i druge planete kruže oko Sunca. Ovde pratimo kako se ta slika menjala.
U 20. veku rakete su odnele satelite i ljude u svemir, a sonde su posetile sve planete Sunčevog sistema. Danas astronomi otkrivaju planete oko drugih zvezda i traže mesta na kojima bi mogao da postoji život.