Jedna reč ili dve: ne znam, ali neznanje
1. Zajedno, odvojeno ili s crticom
Pogledaj ove reči: ne znam i neznanje, Hoćeš li? i najlepši, auto-put i parobrod. U nekima se delovi pišu odvojeno, u nekima zajedno, a u nekima ih spaja crtica. Kad pišeš poruku, sastav ili molbu, svaki dan biraš jedan od ta tri načina.
U ovoj lekciji učiš kada se rečca ne piše odvojeno, a kada zajedno, kako se piše li u pitanjima, kako se piše futur sa ću, šta su složenice i polusloženice i kada se kaže popodne, a kada posle podne.
Sastavljeno i rastavljeno pisanje
Sastavljeno pišeš kada dva dela čine jednu reč, bez razmaka (neznanje, Beograd). Rastavljeno pišeš kada su to dve posebne reči, s razmakom (ne znam, ni za koga). Između njih su polusloženice, čiji se delovi spajaju crticom (radio-amater, Herceg-Novi).
Pravila u ovoj lekciji uzeta su iz pravopisnih opisa na srpskoj Vikipediji, rađenih prema školskom repetitorijumu Zavoda za udžbenike, i iz opisa glagolskih oblika.
2. Rečca ne uz glagole: odvojeno
Uz glagole rečca ne stoji kao posebna reč. Tako je u svim oblicima glagola: ne znam, ne veruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne može.
Pogrešno
- Nemogu danas da dođem.
- Neznam gde je ključ.
- Nepitaj me ništa.
Pravilno
- Ne mogu danas da dođem.
- Ne znam gde je ključ.
- Ne pitaj me ništa.
Izuzetak su četiri odrična glagola koji se pišu zajedno: neću, nemam, nemoj, nisam. Zato pišeš „Neću da kasnim”, „Nemam vremena”, „Nemoj da vičeš”, „Nisam umoran”.
3. Rečca ne uz imenice i prideve: zajedno
Kada rečca ne srasta sa imenicom ili pridevom, nastaje nova reč i piše se zajedno.
| Vrsta reči | Primeri |
|---|---|
| imenice | neznanje, nečovek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj |
| pridevi | nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv |
Zato u istoj rečenici možeš imati oba načina: „Ne znam zašto se ljutiš na moje neznanje.” Prvo je glagol, drugo imenica.
Rešen primer: ne znam ili neznanje
Napiši pravilno: Njegovo (ne)znanje me je iznenadilo, a ja (ne)znam šta da kažem.
- Odredi prvu reč. „Znanje” je imenica: možeš reći „to znanje”. Uz imenicu ne srasta, pa pišeš neznanje.
- Odredi drugu reč. „Znam” je glagol: možeš reći „ja znam”. Uz glagol ne pišeš odvojeno: ne znam.
- Napiši rečenicu. „Njegovo neznanje me je iznenadilo, a ja ne znam šta da kažem.”
- Proveri izuzetke. Glagol „znam” nije među izuzecima neću, nemam, nemoj, nisam, pa zaista ostaje odvojeno.
4. Ni za koga i rečca li
Odrične zamenice niko, ništa, nikoji, ničiji, nikakav pišu se kao jedna reč kada stoje same. Ali kada dobiju predlog, predlog staje u sredinu i sve tri reči pišu se odvojeno: ni za koga, ni sa kim, ni u čijem, ni pred kakvim, ni za kojim.
Uporedi: „Niko nije došao.” i „Nisam razgovarao ni sa kim.” U drugoj rečenici je predlog „sa”, pa je zamenica rastavljena.
Rečca li u pitanjima piše se odvojeno od glagola: Hoćeš li doći? Znaš li to? Veruješ li mi? Isto važi i kad pitanje počinje sa „da”: Da li imaš olovku? Da li bi mi pomogao?
Pogrešno
- Hoćešli sa nama?
- Ova vest nije tajna nizakoga.
Pravilno
- Hoćeš li sa nama?
- Ova vest nije tajna ni za koga.
5. Futur: radiću, ali peći ću
Futur prvi gradi se od kraćeg oblika glagola hteti (ću, ćeš, će...) i infinitiva. Ima dva reda reči. Kad ću stoji ispred glagola, to su dve reči: ću raditi, ću pisati. Kad stoji iza glagola koji se završava na -ti, glagol gubi -ti, a ću se dodaje na osnovu i piše zajedno: radiću, pisaću.
| Glagol | Ću ispred | Ću iza |
|---|---|---|
| raditi | ću raditi | radiću |
| pisati | ću pisati | pisaću, pisaćemo |
| peći | ću peći | peći ću |
Glagol peći se ne završava na -ti, pa ću i iza njega ostaje posebna reč: peći ću. Tako pišeš i „Doći ću sutra”. Više o futuru i drugim oblicima pročitaj u lekciji Glagolski oblici: vremena i načini.
Rešen primer: futur sa ću iza glagola
Napiši u futuru, tako da svaka rečenica počne glagolom: (Pisati) pismo baki. (Peći) hleb za doručak.
- Pogledaj kraj prvog glagola. „Pisati” se završava na -ti. Glagol gubi -ti i dobija ću: pisaću, zajedno.
- Pogledaj kraj drugog glagola. „Peći” se ne završava na -ti, pa ću ostaje posebno: peći ću.
- Napiši rečenice. „Pisaću pismo baki. Peći ću hleb za doručak.”
- Proveri obrnutim redom. Kad ću stoji ispred glagola (ću pisati, ću peći), uvek su to dve reči. Spojeno je samo pisaću, gde je ću iza glagola na -ti.
6. Složenice: jedna reč, jedan akcenat
Složenica nastaje od dve reči, ali ima samo jedan akcenat, a prvi deo se ne menja. Zato je pišeš zajedno: Beograd (Beograda, Beogradu), parobrod, pismonoša, goloruk, bezdušan, jugozapadni, prepoloviti, izvući. O tome kako nastaju nove reči čitaj u lekciji Tvorba reči: osnova, prefiks i sufiks.
Zajedno pišeš i:
- nazive stanovnika mesta čije se ime piše kao dve reči: Novi Sad, ali Novosađanin; Bela Crkva, ali Belocrkvanka; Bjelo Polje, ali Bjelopoljac;
- prideve od takvih imena: Gornji Milanovac, ali gornjomilanovački; Južna Amerika, ali južnoamerički; Kriva Palanka, ali krivopalanački;
- superlativ sa naj-: najlepši, najlakši, najbolji, najjači, najjednostavniji.
Ime mesta ostaje u dve reči (Novi Sad, Južna Amerika), a stanovnik i pridev od njega pišu se kao jedna reč (Novosađanin, južnoamerički).
7. Polusloženice: s crticom
Kod polusloženice svaki deo čuva svoj akcenat, a prvi deo se ne menja po padežima. Delove spaja crtica.
Polusloženica
Polusloženica je reč od dva dela koji zadržavaju svako svoj akcenat; prvi deo se ne menja, a delovi se pišu sa crticom između njih.
- višečlani nazivi mesta: Herceg-Novi (iz Herceg-Novog, u Herceg-Novom), Ivanić-Grad;
- dve imenice od kojih jedna određuje drugu, a zajedno znače jedan pojam: radio-amater, rak-rana, auto-put, general-major, baš-čaršija;
- isto tako: radio-aparat, foto-aparat, auto-mehaničar.
Rešen primer: crtica ili ne
Napiši pravilno: Leto smo proveli u (Herceg Novom), a do mora smo išli (auto putem).
- Prepoznaj prvi naziv. Herceg-Novi je višečlani naziv mesta, polusloženica. Piše se sa crticom: u Herceg-Novom.
- Prepoznaj drugi izraz. „Auto” određuje „put”, a zajedno znače jedan pojam: auto-putem.
- Napiši rečenicu. „Leto smo proveli u Herceg-Novom, a do mora smo išli auto-putem.”
- Proveri padežom. Menja se samo drugi deo: Herceg-Novog, Herceg-Novom; auto-puta, auto-putem. Prvi deo ostaje isti, kako pravilo i traži.
8. Prepodne i pre podne, malopre i napamet
Reči prepodne i popodne pišeš zajedno kada znače ceo deo dana pre ili posle 12 sati: „Celo popodne smo igrali košarku.” Kada označavaju trenutak pre ili posle 12 sati, pišeš odvojeno: „Doći ću sutra pre podne, čim otvore prodavnicu.”
Zajedno se pišu i složeni prilozi malopre, pokadšto, gdekad, gdegde, najednom, napamet, otprilike, sneruke i predlozi povrh, namesto, ukraj, uoči, podno: „Pesmu znam napamet.” „Uoči puta spakovali smo torbe.”
Rešen primer: prepodne ili pre podne
Izaberi: Celo (prepodne / pre podne) sam učio, a sutra (prepodne / pre podne), u devet, idem kod zubara.
- Pitaj šta znači prva reč. „Celo” pokazuje da je reč o celom delu dana do podne: prepodne, zajedno.
- Pitaj šta znači druga reč. Odlazak kod zubara je jedan trenutak pre podne: pre podne, odvojeno.
- Napiši rečenicu. „Celo prepodne sam učio, a sutra pre podne, u devet, idem kod zubara.”
- Proveri rečju „celo”. Ispred prepodne možeš staviti „celo”, a ispred trenutka u devet ne možeš. Zato je prvo zajedno, a drugo odvojeno.
9. Ukratko
- Ne uz glagole piše se odvojeno (ne znam, ne može); izuzeci su neću, nemam, nemoj, nisam.
- Ne uz imenice i prideve piše se zajedno (neznanje, nepoznat).
- Sa predlogom: ni za koga, ni sa kim; li u pitanju odvojeno: Hoćeš li? Da li?
- Futur: ću raditi i radiću, ali peći ću i doći ću.
- Složenice zajedno: Beograd, Novosađanin, južnoamerički, najlepši.
- Polusloženice s crticom: Herceg-Novi, auto-put, radio-amater.
- Celo prepodne zajedno, a trenutak pre podne odvojeno; malopre, napamet, uoči zajedno.
10. Zadaci za vežbu
- Napiši pravilno: (ne)znam, (ne)znanje, (ne)poznat, (ne)može.
- Napiši odrične oblike glagola: hoću, imam, sam.
- Ispravi poruku drugaru: „Nemogu danas, nemam vremena. Hoćešli sutra?”
- Napiši pravilno: Nisam razgovarao (nisakim). Ne brinem se (nizakoga).
- Napiši oba oblika futura za ja: pisati, raditi, peći.
- Koja je rečenica dobro napisana: „Peću kolače.” ili „Peći ću kolače.”?
- Napiši jednom rečju: stanovnik Novog Sada, žena iz Bele Crkve, pridev od Južna Amerika.
- Dodaj crticu gde treba: radio amater, auto put, Herceg Novi.
- Napiši superlativ: lep, lak, jak.
- Na vratima radionice piše: „Majstor dolazi sutra (prepodne / pre podne), u deset.” Izaberi i objasni.
- Objasni zašto se „ne znam” piše odvojeno, a „neznanje” zajedno.
- Objasni zašto se „radiću” piše zajedno, a „peći ću” odvojeno.
✓Rešenja12 zadataka
- ne znam, neznanje, nepoznat, ne može. Znam i može su glagoli, znanje je imenica, a poznat pridev.
- neću, nemam, nisam. To su izuzeci koji se pišu zajedno.
- „Ne mogu danas, nemam vremena. Hoćeš li sutra?” Ne mogu je glagol, pa odvojeno; nemam je izuzetak; li se piše odvojeno.
- „Nisam razgovarao ni sa kim. Ne brinem se ni za koga.” Uz predlog se zamenica rastavlja.
- ću pisati i pisaću; ću raditi i radiću; ću peći i peći ću.
- „Peći ću kolače.” Peći se ne završava na -ti, pa ću ostaje posebna reč.
- Novosađanin, Belocrkvanka, južnoamerički.
- radio-amater, auto-put, Herceg-Novi.
- najlepši, najlakši, najjači. Naj- se piše zajedno.
- pre podne, odvojeno: reč je o trenutku (u deset), a ne o celom delu dana.
- Znam je glagol, a uz glagole se ne piše odvojeno. Neznanje je imenica, a uz imenice ne srasta i piše se zajedno.
- Raditi se završava na -ti: kad ću dođe iza, glagol gubi -ti i ću se piše zajedno (radiću). Peći se ne završava na -ti, pa ću ostaje posebna reč (peći ću).




