Učitava se...

Srpski jezik

Gramatika, pravopis i jezičke nedoumice srpskog jezika, uz objašnjenja pravila i primere njihove upotrebe

Palatalizacija, sibilarizacija i jotovanje

Tri promene

K, g, h prelaze u č, ž, š (palatalizacija) ili u c, z, s (sibilarizacija); suglasnik i j daju jedan glas (jotovanje).
č ž š
Palatalizacija
c z s
Sibilarizacija

Mačka, a dativ mački

Ispred k u reči mačka stoji č, pa sibilarizacije nema: pravilno je mački, a ne maci.
mački
Pravilno
čk
Grupa bez promene

Probaj pre otvaranja rešenja

Napiši komparativ prideva brz, tvrd, ljut, jak i tih.
12
Zadataka
✓
Rešenja

Zašto kažemo ruka, ruci i ručica, a brz i brži

1. Tri promene koje stvaraju meke glasove

U ovoj lekciji učiš tri glasovne promene: palatalizaciju, sibilarizaciju i jotovanje. Naučićeš da ih prepoznaš u oblicima reči i da izbegneš česte greške.

Pogledaj reč ruka. Kažemo „daj ruci odmora”, „mala ručica”. Isti glas k u jednom obliku postaje c, a u drugom č. Sve tri promene u ovoj lekciji objašnjavaju upravo ovakve smene glasova.

Istorijske promene

Ove tri promene su nastale davno, u starom jeziku. Danas se ne dešavaju same od sebe kad god se glasovi nađu jedan do drugog, nego ih vidimo samo u određenim oblicima i izvedenim rečima. Zato se oblici moraju naučiti, a pravila pomažu da ih razumeš.

Palatalizacija i sibilarizacija menjaju zadnjonepčane glasove k, g, h, koji se izgovaraju zadnjim delom jezika. Jotovanje menja mnogo više suglasnika, kada se nađu ispred glasa j.

2. Palatalizacija: k, g, h → č, ž, š

Palatalizacija

Palatalizacija je promena u kojoj zadnjonepčani k, g, h prelaze u prednjonepčane č, ž, š, najčešće ispred samoglasnika e i pri građenju novih reči.

Zadnjonepčani k, g, h: ispred e prelaze u č, ž, š (palatalizacija: čovek, čoveče; ruka, ručica), a ispred i u c, z, s (sibilarizacija: ruka, ruci; učenik, učenici)
Isti glasovi, dva različita ishoda
Gde se javljaPrimeri
vokativ imenica muškog rodačovek → čoveče, duh → duše, knez → kneže
množina reči oko i uhooko → oči, uho → uši
prezent glagola na -ćipeći: pečem, pečeš, ali oni peku
izvedene rečiruka → ručica, mrak → mračan, strah → strašan, dug → dužina, momak → momče, devojka → devojački

U prezentu glagola peći vidiš zanimljivu stvar: u svim licima je č (pečem, pečeš, peče), a samo u trećem licu množine ostaje k (peku). Isto je kod strići: strižem, ali strigu.

Rešen primer: čovek → čoveče

Kako dozivamo čoveka? Napiši vokativ.

  1. Nastavak. Vokativ imenica muškog roda često ima nastavak -e.
  2. Pogledaj kraj osnove. Osnova čovek se završava na k.
  3. Primeni promenu. K ispred e prelazi u č: čoveče.
  4. Proveri na sličnoj reči. Duh → duše: h ispred e prelazi u š.

3. Sibilarizacija: k, g, h → c, z, s

Sibilarizacija

Sibilarizacija (druga palatalizacija) je promena u kojoj k, g, h ispred samoglasnika i prelaze u c, z, s.

Gde se javljaPrimeri
dativ i lokativ jednine imenica ženskog rodaruka → ruci, noga → nozi
množina imenica muškog rodaučenik → učenici, učenicima; bubreg → bubrezi; orah → orasi
imperativ glagola na -ćipeći → peci, reći → reci, vući → vuci

Ova promena je i danas živa: dešava se i u rečima koje su skoro ušle u naš jezik. Kažemo u tehnici, o fizici, a u množini mitinzi, ginekolozi.

4. Kada sibilarizacije nema

U dativu i lokativu imenica ženskog roda sibilarizacija često izostaje. Nema je:

  1. U ličnim imenima. Milka → Milki, Luka → Luki.
  2. U nekim zajedničkim imenicama. Baka → baki, seka → seki, kolega → kolegi, psiha → psihi.
  3. Kada ispred k, g, h stoji suglasnik pa bi nastala teška grupa: mačka → mački, tetka → tetki, patka → patki, kocka → kocki, mazga → mazgi.

Daj mleko maci. Pišem teci.

Daj mleko mački. Pišem tetki.

Neke reči imaju dva pravilna oblika: bici i bitki, pripoveci i pripovetki. Neka imena mesta i zemalja imaju samo oblik sa sibilarizacijom (u Americi, u Africi), a neka samo bez nje (Volgi, Meki).

Rešen primer: mačka

Kako glasi dativ reči mačka: maci, mačci ili mački?

  1. Nastavak. Dativ ima nastavak -i: mačk + i.
  2. Pogledaj ispred k. Ispred k stoji suglasnik č, pa reč ima grupu čk.
  3. Primeni pravilo. Kod grupa kao čk, tk, ck sibilarizacija izostaje, jer bi nastala neobična grupa „čc”.
  4. Napiši. Pravilno je mački.

5. Jotovanje

Jotovanje

Jotovanje je promena u kojoj se nepalatalni suglasnik spaja sa glasom j i od njih nastaje jedan prednjonepčani suglasnik. Glas j pri tome nestaje.

Jotovanje: t i j daju ć, d i j daju đ, l i j daju lj, n i j daju nj, s i j daju š, z i j daju ž, k i j daju č, g i j daju ž, h i j daju š, c i j daju č; kod b, p, m, v umeće se l: blj, plj, mlj, vlj
Šta nastaje kada se suglasnik spoji sa j

Kod usnenih glasova b, p, m, v između suglasnika i j umeće se l, pa nastaje lj: grob → groblje, glup → gluplji, zdrav → zdravlje. Ovo umetnuto l zove se epentetsko l.

Gde se javljaPrimeri
komparativ pridevabrz → brži, tvrd → tvrđi, ljut → ljući, crn → crnji, jak → jači, tih → tiši
trpni pridevvoleti → voljen, nositi → nošen, voziti → vožen, vratiti → vraćen, potopiti → potopljen
prezentpisati → pišem, plakati → plačem, rezati → režem, kapati → kapljem
zbirne imeniceprut → pruće, kamen → kamenje, grm → grmlje, list → lišće
instrumental imenica ženskog rodakrv → krvlju, kost → košću, misao → mišlju
prisvojni pridevikrava → kravlji, jesen → jesenji, govedo → goveđi

U rečima lišće i košću posle jotovanja (t → ć) dogodilo se i jednačenje po mestu tvorbe: s ispred ć postaje š. O tome učiš u lekciji Jednačenje suglasnika.

Rešen primer: tvrd → tvrđi

Napiši komparativ prideva tvrd.

  1. Nastavak. Komparativ ovih prideva gradi se nastavkom -ji: tvrd + ji.
  2. Nađi spoj. D se nalazi ispred j.
  3. Primeni jotovanje. D + j daje đ: tvrđi.
  4. Proveri. Na isti način: mlad → mlađi, brz → brži (z + j daje ž).

6. Kako da ih razlikuješ

Kada vidiš da se glas u reči promenio, pogledaj šta je nastalo i ispred čega.

  1. Nastalo je c, z ili s od k, g, h, ispred i? To je sibilarizacija: ruci, učenici.
  2. Nastalo je č, ž ili š od k, g, h, ispred e ili u izvedenoj reči? To je palatalizacija: čoveče, ručica.
  3. Nastalo je ć, đ, lj, nj, ili č, ž, š na mestu suglasnika i j? To je jotovanje: tvrđi, voljen, pišem.

Pazi: č, ž i š mogu nastati i palatalizacijom i jotovanjem. Komparativ jači (jak + ji) je jotovanje, jer je k bilo ispred j, a vokativ radniče je palatalizacija, jer je k ispred e.

Auto je izvežen iz Nemačke. Svi su spašeni.

Auto je izvezen iz Nemačke. Svi su spaseni.

Glagoli izvesti i spasti nemaju jotovanje u trpnom pridevu, pa su pravilni oblici izvezen i spasen. Oblici „izvežen” i „spašen” od spasti nastali su ugledanjem na reči kao voziti → vožen. Oblik spašen je pravilan samo od glagola spasiti.

7. Ukratko

  • Palatalizacija: k, g, h → č, ž, š (čoveče, oči, pečem, ručica, mračan).
  • Sibilarizacija: k, g, h ispred i → c, z, s (ruci, nozi, učenici, peci).
  • Sibilarizacije nema u imenima (Milki), u nekim imenicama (baki, kolegi) i posle suglasnika (mački, tetki).
  • Jotovanje: suglasnik i j daju jedan prednjonepčani glas (brži, tvrđi, voljen, pruće, košću).
  • Iza b, p, m, v umeće se l: groblje, zdravlje, kapljem.
  • Pravilno je izvezen i spasen (od izvesti, spasti).

8. Zadaci za vežbu

  1. Napiši vokativ reči čovek, duh i knez.
  2. Dopuni: ruka → ___ica, mrak → ___an, strah → ___an, dug → ___ina.
  3. Dopuni prezent glagola peći: ja ___, oni ___. Zašto se oblici razlikuju?
  4. Napiši dativ reči ruka i noga i množinu reči učenik, bubreg i orah.
  5. Napiši imperativ (zapovest) glagola peći, reći i vući.
  6. Napiši dativ reči Milka, baka, mačka i tetka.
  7. Sestra ti piše: „Nosim kolač teci i baci.” Ispravi poruku.
  8. Napiši komparativ prideva brz, tvrd, ljut, jak i tih.
  9. Napiši trpni pridev glagola voleti, nositi, vratiti i potopiti.
  10. Napiši zbirne imenice od prut, kamen i list i instrumental reči krv i kost.
  11. Komšija kaže: „Auto je izvežen iz Nemačke.” Šta nije u redu?
  12. Koja promena je izvršena u rečima učenici, čoveče i brži?
✓Rešenja12 zadataka
  1. Čoveče, duše, kneže.
  2. Ručica, mračan, strašan, dužina (palatalizacija).
  3. Ja pečem, oni peku. U svim licima k prelazi u č, osim u trećem licu množine.
  4. Ruci, nozi; učenici, bubrezi, orasi (sibilarizacija).
  5. Peci, reci, vuci.
  6. Milki, baki, mački, tetki: u ovim rečima sibilarizacije nema.
  7. „Nosim kolač tetki i baki.”
  8. Brži, tvrđi, ljući, jači, tiši (jotovanje).
  9. Voljen, nošen, vraćen, potopljen.
  10. Pruće, kamenje, lišće; krvlju, košću.
  11. Pravilno je izvezen, jer je od glagola izvesti, u kome nema jotovanja.
  12. Učenici: sibilarizacija; čoveče: palatalizacija; brži: jotovanje.

Sve lekcije

Prijava i Registracija

Prijavite se ili otvorite nalog za brz, siguran i jednostavan pristup vašem profilu i dodatnim sadržajima sajta.
Brza prijava i jednostavna registracija omogućavaju vam siguran i lak pristup vašem profilu.

Registracijom na našem sajtu prihvatate naše Uslove i Pravila korišćenja.