Zašto kažemo ruka, ruci i ručica, a brz i brži
1. Tri promene koje stvaraju meke glasove
U ovoj lekciji učiš tri glasovne promene: palatalizaciju, sibilarizaciju i jotovanje. Naučićeš da ih prepoznaš u oblicima reči i da izbegneš česte greške.
Pogledaj reč ruka. Kažemo „daj ruci odmora”, „mala ručica”. Isti glas k u jednom obliku postaje c, a u drugom č. Sve tri promene u ovoj lekciji objašnjavaju upravo ovakve smene glasova.
Istorijske promene
Ove tri promene su nastale davno, u starom jeziku. Danas se ne dešavaju same od sebe kad god se glasovi nađu jedan do drugog, nego ih vidimo samo u određenim oblicima i izvedenim rečima. Zato se oblici moraju naučiti, a pravila pomažu da ih razumeš.
Palatalizacija i sibilarizacija menjaju zadnjonepčane glasove k, g, h, koji se izgovaraju zadnjim delom jezika. Jotovanje menja mnogo više suglasnika, kada se nađu ispred glasa j.
2. Palatalizacija: k, g, h → č, ž, š
Palatalizacija
Palatalizacija je promena u kojoj zadnjonepčani k, g, h prelaze u prednjonepčane č, ž, š, najčešće ispred samoglasnika e i pri građenju novih reči.
| Gde se javlja | Primeri |
|---|---|
| vokativ imenica muškog roda | čovek → čoveče, duh → duše, knez → kneže |
| množina reči oko i uho | oko → oči, uho → uši |
| prezent glagola na -ći | peći: pečem, pečeš, ali oni peku |
| izvedene reči | ruka → ručica, mrak → mračan, strah → strašan, dug → dužina, momak → momče, devojka → devojački |
U prezentu glagola peći vidiš zanimljivu stvar: u svim licima je č (pečem, pečeš, peče), a samo u trećem licu množine ostaje k (peku). Isto je kod strići: strižem, ali strigu.
Rešen primer: čovek → čoveče
Kako dozivamo čoveka? Napiši vokativ.
- Nastavak. Vokativ imenica muškog roda često ima nastavak -e.
- Pogledaj kraj osnove. Osnova čovek se završava na k.
- Primeni promenu. K ispred e prelazi u č: čoveče.
- Proveri na sličnoj reči. Duh → duše: h ispred e prelazi u š.
3. Sibilarizacija: k, g, h → c, z, s
Sibilarizacija
Sibilarizacija (druga palatalizacija) je promena u kojoj k, g, h ispred samoglasnika i prelaze u c, z, s.
| Gde se javlja | Primeri |
|---|---|
| dativ i lokativ jednine imenica ženskog roda | ruka → ruci, noga → nozi |
| množina imenica muškog roda | učenik → učenici, učenicima; bubreg → bubrezi; orah → orasi |
| imperativ glagola na -ći | peći → peci, reći → reci, vući → vuci |
Ova promena je i danas živa: dešava se i u rečima koje su skoro ušle u naš jezik. Kažemo u tehnici, o fizici, a u množini mitinzi, ginekolozi.
4. Kada sibilarizacije nema
U dativu i lokativu imenica ženskog roda sibilarizacija često izostaje. Nema je:
- U ličnim imenima. Milka → Milki, Luka → Luki.
- U nekim zajedničkim imenicama. Baka → baki, seka → seki, kolega → kolegi, psiha → psihi.
- Kada ispred k, g, h stoji suglasnik pa bi nastala teška grupa: mačka → mački, tetka → tetki, patka → patki, kocka → kocki, mazga → mazgi.
Daj mleko maci. Pišem teci.
Daj mleko mački. Pišem tetki.
Neke reči imaju dva pravilna oblika: bici i bitki, pripoveci i pripovetki. Neka imena mesta i zemalja imaju samo oblik sa sibilarizacijom (u Americi, u Africi), a neka samo bez nje (Volgi, Meki).
Rešen primer: mačka
Kako glasi dativ reči mačka: maci, mačci ili mački?
- Nastavak. Dativ ima nastavak -i: mačk + i.
- Pogledaj ispred k. Ispred k stoji suglasnik č, pa reč ima grupu čk.
- Primeni pravilo. Kod grupa kao čk, tk, ck sibilarizacija izostaje, jer bi nastala neobična grupa „čc”.
- Napiši. Pravilno je mački.
5. Jotovanje
Jotovanje
Jotovanje je promena u kojoj se nepalatalni suglasnik spaja sa glasom j i od njih nastaje jedan prednjonepčani suglasnik. Glas j pri tome nestaje.
Kod usnenih glasova b, p, m, v između suglasnika i j umeće se l, pa nastaje lj: grob → groblje, glup → gluplji, zdrav → zdravlje. Ovo umetnuto l zove se epentetsko l.
| Gde se javlja | Primeri |
|---|---|
| komparativ prideva | brz → brži, tvrd → tvrđi, ljut → ljući, crn → crnji, jak → jači, tih → tiši |
| trpni pridev | voleti → voljen, nositi → nošen, voziti → vožen, vratiti → vraćen, potopiti → potopljen |
| prezent | pisati → pišem, plakati → plačem, rezati → režem, kapati → kapljem |
| zbirne imenice | prut → pruće, kamen → kamenje, grm → grmlje, list → lišće |
| instrumental imenica ženskog roda | krv → krvlju, kost → košću, misao → mišlju |
| prisvojni pridevi | krava → kravlji, jesen → jesenji, govedo → goveđi |
U rečima lišće i košću posle jotovanja (t → ć) dogodilo se i jednačenje po mestu tvorbe: s ispred ć postaje š. O tome učiš u lekciji Jednačenje suglasnika.
Rešen primer: tvrd → tvrđi
Napiši komparativ prideva tvrd.
- Nastavak. Komparativ ovih prideva gradi se nastavkom -ji: tvrd + ji.
- Nađi spoj. D se nalazi ispred j.
- Primeni jotovanje. D + j daje đ: tvrđi.
- Proveri. Na isti način: mlad → mlađi, brz → brži (z + j daje ž).
6. Kako da ih razlikuješ
Kada vidiš da se glas u reči promenio, pogledaj šta je nastalo i ispred čega.
- Nastalo je c, z ili s od k, g, h, ispred i? To je sibilarizacija: ruci, učenici.
- Nastalo je č, ž ili š od k, g, h, ispred e ili u izvedenoj reči? To je palatalizacija: čoveče, ručica.
- Nastalo je ć, đ, lj, nj, ili č, ž, š na mestu suglasnika i j? To je jotovanje: tvrđi, voljen, pišem.
Pazi: č, ž i š mogu nastati i palatalizacijom i jotovanjem. Komparativ jači (jak + ji) je jotovanje, jer je k bilo ispred j, a vokativ radniče je palatalizacija, jer je k ispred e.
Auto je izvežen iz Nemačke. Svi su spašeni.
Auto je izvezen iz Nemačke. Svi su spaseni.
Glagoli izvesti i spasti nemaju jotovanje u trpnom pridevu, pa su pravilni oblici izvezen i spasen. Oblici „izvežen” i „spašen” od spasti nastali su ugledanjem na reči kao voziti → vožen. Oblik spašen je pravilan samo od glagola spasiti.
7. Ukratko
- Palatalizacija: k, g, h → č, ž, š (čoveče, oči, pečem, ručica, mračan).
- Sibilarizacija: k, g, h ispred i → c, z, s (ruci, nozi, učenici, peci).
- Sibilarizacije nema u imenima (Milki), u nekim imenicama (baki, kolegi) i posle suglasnika (mački, tetki).
- Jotovanje: suglasnik i j daju jedan prednjonepčani glas (brži, tvrđi, voljen, pruće, košću).
- Iza b, p, m, v umeće se l: groblje, zdravlje, kapljem.
- Pravilno je izvezen i spasen (od izvesti, spasti).
8. Zadaci za vežbu
- Napiši vokativ reči čovek, duh i knez.
- Dopuni: ruka → ___ica, mrak → ___an, strah → ___an, dug → ___ina.
- Dopuni prezent glagola peći: ja ___, oni ___. Zašto se oblici razlikuju?
- Napiši dativ reči ruka i noga i množinu reči učenik, bubreg i orah.
- Napiši imperativ (zapovest) glagola peći, reći i vući.
- Napiši dativ reči Milka, baka, mačka i tetka.
- Sestra ti piše: „Nosim kolač teci i baci.” Ispravi poruku.
- Napiši komparativ prideva brz, tvrd, ljut, jak i tih.
- Napiši trpni pridev glagola voleti, nositi, vratiti i potopiti.
- Napiši zbirne imenice od prut, kamen i list i instrumental reči krv i kost.
- Komšija kaže: „Auto je izvežen iz Nemačke.” Šta nije u redu?
- Koja promena je izvršena u rečima učenici, čoveče i brži?
✓Rešenja12 zadataka
- Čoveče, duše, kneže.
- Ručica, mračan, strašan, dužina (palatalizacija).
- Ja pečem, oni peku. U svim licima k prelazi u č, osim u trećem licu množine.
- Ruci, nozi; učenici, bubrezi, orasi (sibilarizacija).
- Peci, reci, vuci.
- Milki, baki, mački, tetki: u ovim rečima sibilarizacije nema.
- „Nosim kolač tetki i baki.”
- Brži, tvrđi, ljući, jači, tiši (jotovanje).
- Voljen, nošen, vraćen, potopljen.
- Pruće, kamenje, lišće; krvlju, košću.
- Pravilno je izvezen, jer je od glagola izvesti, u kome nema jotovanja.
- Učenici: sibilarizacija; čoveče: palatalizacija; brži: jotovanje.




