Od reči do rečenice: tri stepenika u gradnji iskaza
1. Reč, sintagma i rečenica: tri jedinice
U ovoj lekciji učiš po čemu se razlikuju reč, sintagma i rečenica. Naučićeš i kako se rečenice dele po značenju i po sastavu.
Pogledaj kako raste jedan iskaz: bicikl, pa moj stari bicikl, pa Moj stari bicikl stoji u podrumu. Prvo je jedna reč, zatim grupa povezanih reči, a na kraju misao koja nešto saopštava.
Tri jedinice sintakse
Deo gramatike koji proučava kako se reči slažu u rečenice zove se sintaksa. Njena najmanja jedinica je reč. Od reči se grade sintagme, grupe gramatički povezanih reči, a najviša jedinica je rečenica.
2. Reč
Reči jabuka, trčati i brz imaju značenje i mogu da se izgovore same. Delovi tih reči, kao -ati, ne upotrebljavaju se sami.
Reč
Reč je najmanja jedinica jezika koja nosi značenje i može da se izgovori samostalno. U pisanju se reči odvajaju razmacima.
Svaka reč pripada nekoj vrsti reči (imenica, glagol, pridev...), o čemu učiš u lekciji Vrste reči. Kada uđe u rečenicu, reč dobija i službu: postaje subjekat, predikat, objekat ili neki drugi rečenični član.
3. Sintagma
U rečenici „Moj stari bicikl stoji u podrumu.” reči moj stari bicikl drže se zajedno. Ne možeš izostaviti reč bicikl, a da ostale dve imaju smisla. Takva grupa reči je sintagma.
Sintagma
Sintagma je grupa od dve ili više reči koje su gramatički povezane u jednu pojmovnu celinu i zajedno vrše jednu službu u rečenici. Sintagma sama ne iskazuje vezu subjekta i predikata, pa nije rečenica.
U većini sintagmi postoji jedan glavni član i jedan ili više zavisnih. Vrsta glavnog člana daje ime sintagmi:
| Sintagma | Glavni član | Primer |
|---|---|---|
| imenička | imenica | topla supa, flaša mleka |
| pridevska | pridev | veoma umoran |
| priloška | prilog | sasvim blizu |
| glagolska | neličan glagolski oblik | brzo trčati |
Ima i sintagmi u kojima su reči ravnopravne, povezane veznikom: Ana i Mila, čaj ili sok. Tu nijedna reč ne zavisi od druge. Sintagme mogu biti i šire, pa da u sebi imaju uže: u sintagmi „naš komšija iz prizemlja” nalaze se uže sintagme „naš komšija” i „iz prizemlja”.
Rešen primer: sintagme i glavni član
Nađi sintagme i njihov glavni član: Moj stariji brat kupio je novu crnu jaknu.
- Nađi grupe reči koje idu zajedno. Moj stariji brat; novu crnu jaknu.
- Prva sintagma. Koji brat? Moj, stariji. Obe reči određuju reč brat, pa je brat glavni član. To je imenička sintagma.
- Druga sintagma. Kakvu jaknu? Novu, crnu. Glavni član je jaknu, i ovo je imenička sintagma.
- Proveri. Izbaci zavisne članove: „Brat je kupio jaknu.” Rečenica i dalje ima smisla. Izbaci glavne članove: „Moj stariji je kupio novu crnu.” Sada nešto nedostaje. Glavni članovi su dobro određeni.
4. Rečenica
„Moj novi bicikl” je sintagma: ne znaš šta je s biciklom. „Moj bicikl je nov.” je rečenica: saopštava celu misao.
Rečenica
Rečenica je skup reči koji izražava potpunu misao. Obično ima subjekat (o kome ili o čemu se govori) i predikat (šta se o njemu kaže). U pisanju počinje velikim slovom i završava se tačkom ili drugim znakom na kraju rečenice.
Subjekat i predikat su glavni članovi rečenice. Objekat, priloške odredbe, atribut i apozicija su zavisni: oni bliže određuju glavne članove. Više o glavnim članovima pročitaj u lekciji Subjekat i predikat.
Rešen primer: sintagma ili rečenica
Šta je sintagma, a šta rečenica? a) moj novi bicikl b) Moj bicikl je nov.
- Potraži predikat. U a nema glagola u ličnom obliku. U b je predikat je nov.
- Pitaj da li je misao potpuna. „Moj novi bicikl” ostavlja pitanje: šta s njim? „Moj bicikl je nov.” kaže nešto o biciklu.
- Zaključi. a je sintagma, b je rečenica.
- Proveri. Dodaj predikat u a: „Moj novi bicikl stoji u hodniku.” Sintagma je postala deo rečenice, i to subjekat.
5. Vrste rečenica po značenju
Istom temom možeš da obavestiš, pitaš, narediš ili uzvikneš: „Prozor je otvoren.” „Da li je prozor otvoren?” „Otvori prozor.” „Kako je hladno!”
Četiri vrste po značenju
Po onome što izražavaju, rečenice su izjavne (potvrdne ili odrične), upitne, zapovedne i uzvične.
| Vrsta | Šta izražava | Primer |
|---|---|---|
| izjavna potvrdna | saopštava da nešto jeste | Voz stiže u osam. |
| izjavna odrična | saopštava da nešto nije | Voz ne staje ovde. |
| upitna | pitanje | Kada stiže voz? |
| zapovedna | naredbu ili zahtev | Sačekaj me na peronu. |
| uzvična | uzvik, osećanje | Kako je voz pun! |
Kada se koji znak stavlja na kraj rečenice, naučićeš u lekciji o tački, upitniku i uzvičniku.
6. Vrste rečenica po sastavu: proste i složene
„Sestra uči.” ima jedan predikat. „Sestra uči, a brat crta.” ima dva: uči i crta. Po broju predikata rečenice delimo na proste i složene.
Prosta i složena rečenica
Prosta rečenica ima jedan predikat. Složena rečenica ima dva ili više predikata, odnosno sastoji se od dve ili više prostih rečenica.
Prosta rečenica može da ima samo glavne članove („Pas laje.”), a može da se proširi dodacima koji kažu kada, gde, kako, šta: „Noću pas glasno laje u dvorištu.” Takva rečenica i dalje ima jedan predikat, pa je prosta, ali je proširena. Delovi složene rečenice mogu biti nezavisni, ravnopravni, ili jedan može da zavisi od drugog; o tome više u lekciji Nezavisne i zavisne rečenice.
Rešen primer: prosta ili složena
Odredi vrstu po sastavu: a) Ana čita. b) Ana svako veče čita knjigu u krevetu. c) Ana čita, a Ivan spava.
- Prebroj predikate u a. Jedan (čita), a osim subjekta nema drugih članova: prosta rečenica sa samo glavnim članovima.
- Prebroj predikate u b. I dalje jedan (čita), ali su dodati knjigu, svako veče i u krevetu: prosta proširena rečenica.
- Prebroj predikate u c. Dva (čita i spava): složena rečenica od dve proste.
- Proveri. Podeli c na dve rečenice: „Ana čita. Ivan spava.” Svaka stoji sama, što potvrđuje da su bile dve. Rečenicu b ne možeš tako da podeliš, jer ima samo jedan predikat.
7. Ukratko
- Reč je najmanja jedinica sa značenjem; rečenica je najviša jedinica sintakse.
- Sintagma je grupa povezanih reči sa glavnim i zavisnim članovima; nema predikat.
- Rečenica izražava potpunu misao i obično ima subjekat i predikat.
- Po značenju rečenice su izjavne, upitne, zapovedne i uzvične.
- Po sastavu su proste (jedan predikat, neproširene ili proširene) i složene (dva ili više predikata).
8. Zadaci za vežbu
- Poređaj od najmanje do najveće jedinice: rečenica, reč, sintagma.
- Odredi glavni član i vrstu sintagme: a) crvena jakna b) veoma visok c) čaša vode d) sasvim dobro.
- Šta je rečenica, a šta sintagma? a) Naš komšija Petar. b) Komšija Petar popravlja auto. c) Posle škole. d) Posle škole idem na trening.
- Odredi vrstu rečenice po značenju: a) Danas nema nastave. b) Da li je prodavnica otvorena? c) Zatvori vrata. d) Kako je lep ovaj dan!
- Od izjavne rečenice „Marko je doneo loptu.” napravi upitnu i zapovednu.
- Odredi vrstu po sastavu: a) Sestra uči. b) Sestra uči, a brat crta. c) Ujutru moja sestra uči matematiku u svojoj sobi.
- Proširi rečenicu „Pas laje.” tako da kaže kada i gde pas laje.
- Poruka glasi: „Kasnim. Autobus se pokvario. Sačekaj me ispred bioskopa.” Koliko ima rečenica i kakve su po značenju?
- U oglasu piše: „Prodajem polovan bicikl u odličnom stanju.” Nađi dve sintagme i njihov glavni član.
- Objasni zašto „lepa kuća” nije rečenica, a „Kuća je lepa.” jeste.
✓Rešenja10 zadataka
- Reč, sintagma, rečenica.
- a) jakna: imenička. b) visok: pridevska. c) čaša: imenička. d) dobro: priloška.
- a) sintagma (nema predikata); b) rečenica (predikat popravlja); c) sintagma; d) rečenica (predikat idem).
- a) izjavna odrična; b) upitna; c) zapovedna; d) uzvična.
- Upitna: Da li je Marko doneo loptu? Zapovedna: Marko, donesi loptu.
- a) prosta, samo glavni članovi; b) složena, dva predikata (uči, crta); c) prosta proširena, jedan predikat (uči) i dodaci ujutru, matematiku, u svojoj sobi.
- Na primer: Noću pas laje u dvorištu. Rečenica i dalje ima jedan predikat, pa je prosta proširena.
- Tri rečenice. Kasnim: izjavna. Autobus se pokvario: izjavna. Sačekaj me ispred bioskopa: zapovedna.
- Polovan bicikl: glavni član bicikl. U odličnom stanju: glavni član stanju.
- Lepa kuća je sintagma: pridev lepa samo bliže određuje imenicu kuća, a predikata nema, pa misao nije potpuna. U rečenici Kuća je lepa postoji predikat je lepa, koji o kući nešto saopštava.




