Učitava se...

Srpski jezik

Gramatika, pravopis i jezičke nedoumice srpskog jezika, uz objašnjenja pravila i primere njihove upotrebe

Pisanje č i ć, dž i đ, ije i je

Tvrdi i meki

Č i dž su tvrdi (usne isturene), ć i đ meki (usne malo razvučene). Srodna reč otkriva koje slovo pišeš.
č dž
Tvrdi
ć đ
Meki

Ručica, a ne rućica

Srodna reč je ruka, sa glasom k. Od k nastaje č, pa se piše ručica.
k → č
Ruka, ručica
t → ć
Vratiti, vraćen

Probaj pre otvaranja rešenja

Dopuni đ ili dž: mla_i, u_benik, gra_anin, svedo_ba.
11
Zadataka
✓
Rešenja

Kako da znaš da li se piše č ili ć, dž ili đ

1. Četiri slova koja se lako pomešaju

U ovoj lekciji učiš kako se razlikuju č i ć, dž i đ, kako da proveriš koje slovo treba da napišeš i, ukratko, šta su ekavski i ijekavski izgovor (ije i je).

Ljudi iz nekih krajeva u govoru ne razlikuju č i ć, ni dž i đ. To je navika iz govora kraja u kome su odrasli. Takvo nerazlikovanje se smatra jednom od najupadljivijih grešaka u izgovoru, a u pisanju odmah stvara greške: neko napiše „kuča” umesto kuća ili „uđbenik” umesto udžbenik.

Tvrdi i meki parovi

Č i dž su tvrdi glasovi, a ć i đ meki. Č i ć su bezvučni, a dž i đ njihovi zvučni parnjaci. Zato idu u parove: č prema dž, ć prema đ.

Naš pravopis je fonološki: piše se onako kako se pravilno izgovara. Zato su ti potrebna dva alata: pravilan izgovor i srodne reči.

2. Razlika u izgovoru

Glasovi se razlikuju po položaju usana i jezika. Probaj pred ogledalom.

Kod č i dž usne su zaobljene i isturene, a vrh jezika podignut; kod ć i đ usne su malo razvučene, a vrh jezika je iza donjih zuba
Usne i jezik odlučuju o glasu
GlasoviUsneJezik
č, dž (tvrdi)zaobljene i isturenevrh jezika podignut
ć, đ (meki)malo razvučenevrh jezika iza donjih zuba

Izgovori polako reči čaša i ćup. Kod prve osećaš kako se usne guraju napred, kao da hoćeš da zviždiš. Kod druge se usne malo razvlače, kao na početku osmeha.

Isto važi za zvučni par: izgovori džep, pa đak. Kod dž usne su ponovo isturene, a kod đ razvučene. Ako ti je teško da čuješ razliku, vežbaj sa nekim ko je pravilno izgovara i gledaj njegove usne. Kada razlika uđe u uho, lakše je i pisanje.

3. Proveri srodnom rečju

Kada nisi siguran, potraži reč iz iste porodice. Mnogi č, ć, dž i đ nastali su glasovnim promenama, pa srodna reč otkriva od kog glasa potiču. Srodna reč može biti bilo koje vrste: za ručica proveravaš imenicom ruka, za vraćen glagolom vratiti, a za mlađi pridevom mlad. Važno je samo da ima isti koren.

Srodne reči otkrivaju slovo: k daje č (ruka, ručica), t daje ć (vratiti, vraćen), d daje đ (mlad, mlađi), č ispred zvučnog suglasnika daje dž (učiti, udžbenik)
Srodna reč pokazuje od kog glasa slovo potiče
U srodnoj rečiPiše sePrimeri
k (ili c)čruka → ručica, mrak → mračan, oko → oči, plakati → plačem, klicati → kličem
tćvratiti → vraćen, ljut → ljući, prut → pruće, kost → košću
dđmlad → mlađi, tvrd → tvrđi, grad → građanin, govedo → goveđi
č ispred zvučnog suglasnikadžučiti → udžbenik, svedočiti → svedodžba, naručiti → narudžbina

Ovo nije slučajno: k prelazi u č palatalizacijom, t i d prelaze u ć i đ jotovanjem, a č postaje dž jednačenjem po zvučnosti. Ako želiš da ponoviš te promene, pogledaj lekciju Palatalizacija, sibilarizacija i jotovanje.

Rešen primer: ručica ili rućica?

Kako se piše umanjenica reči ruka?

  1. Nađi srodnu reč. Ruka.
  2. Pogledaj glas. U reči ruka stoji k.
  3. Primeni pravilo. Od k nastaje č: ručica.
  4. Proveri izgovorom. U ručica usne su isturene, kao kod č u reči čaša.

Rešen primer: mlađi ili mladži?

Napiši komparativ prideva mlad.

  1. Nađi srodnu reč. Mlad.
  2. Pogledaj glas. Osnova se završava na d.
  3. Primeni pravilo. D sa j daje đ: mlađi. Dž ovde ne može nastati, jer u osnovi nema č.

4. Nastavci sa ć

Neki glagolski oblici uvek imaju ć na kraju ili u nastavku. Ako to zapamtiš, rešio si veliki deo nedoumica.

  1. Infinitiv na -ći. Peći, reći, vući, doći.
  2. Glagolski prilog sadašnji na -ći. Čitajući, čekajući, pišući.
  3. Futur prvi spojen sa glagolom. Pevaću, čitaću: t iz infinitiva (pevat, čitat) gubi se ispred ć iz ću.

Čitaču ti priču, ali tek kad dođeš. Pevala je, čekajuči autobus.

Čitaću ti priču, ali tek kad dođeš. Pevala je, čekajući autobus.

Rešen primer: čitaću ili čitaču?

Drug piše: „Čitaču knjigu sutra.” Da li je dobro?

  1. Odredi oblik. Radnja će se tek dogoditi: to je futur.
  2. Rastavi. Čitat(i) + ću. Futur se gradi pomoću ću, a ću se piše sa ć.
  3. Primeni promenu. T se gubi ispred ć, a ć ostaje: čitaću.

5. Dž ili đ

Dž i đ su zvučni parnjaci glasova č i ć, pa se proveravaju na isti način. Ako srodne reči nema, pomaže samo pravilan izgovor ili rečnik. Dž često nastaje od č kada se č nađe ispred zvučnog suglasnika, a đ od d ispred j.

uđbenik, svedođba, mladži, građanin sa dž

udžbenik (učiti), svedodžba (svedočiti), mlađi (mlad), građanin (grad)

Pazi na pisanje: dž se piše sa dva znaka, ali je jedno slovo i jedan glas, kao lj i nj. Reč udžbenik zato ima sedam slova i sedam glasova, iako je napisana sa osam znakova.

6. Ije i je: ekavski i ijekavski izgovor

U starom srpskom jeziku postojao je poseban glas, jat. U jednom delu govora on je postao e, a u drugom ije ili je. Tako su nastala dva književna izgovora srpskog jezika: ekavski i ijekavski. Oba su pravilna.

Jat je bio glas između e i i. Postojao je i treći razvoj, u i (ikavski izgovor), ali on nije ušao u književni jezik. Zato u književnom jeziku imamo dva izgovora, a ne tri.

EkavskiIjekavski
mlekomlijeko
vremevrijeme
detedijete
mestomjesto
decadjeca

U ijekavskom izgovoru ije stoji u dugim slogovima (mlijeko, vrijeme, dijete), a je u kratkim (mjesto, djeca). U Srbiji je u zvaničnoj upotrebi ekavski izgovor, a ijekavski se govori u zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji, u Crnoj Gori i u većem delu Bosne i Hercegovine. Na ovom sajtu pišemo ekavski.

7. Ukratko

  • Č i dž su tvrdi (usne isturene), ć i đ meki (usne malo razvučene).
  • Proveri srodnom rečju: k daje č (ručica), t daje ć (vraćen), d daje đ (mlađi), č ispred zvučnog daje dž (udžbenik).
  • Infinitiv na -ći, glagolski prilog sadašnji na -ći i spojeni futur (čitaću) pišu se sa ć.
  • Dž je jedno slovo i jedan glas, kao lj i nj.
  • Ekavski i ijekavski izgovor su oba književna: mleko i mlijeko, deca i djeca.

8. Zadaci za vežbu

  1. Koji glasovi su tvrdi, a koji meki: č, ć, dž, đ?
  2. Dopuni č ili ć i navedi srodnu reč: mra_an, ru_ica, pla_em (plakati), lju_i (ljut).
  3. Dopuni đ ili dž: mla_i, u_benik, gra_anin, svedo_ba.
  4. Dopuni č ili ć: pe_i, re_i, pišu_i, čekaju_i.
  5. Napiši spojeni futur prvi glagola pevati i čitati za prvo lice jednine.
  6. Napiši trpni pridev glagola vratiti i komparativ prideva tvrd.
  7. Na tabli u školi piše: „Kupi uđbenik za srpski.” Ispravi i objasni.
  8. Sestra ti šalje poruku: „Doči ču kasnije, čekajuči autobus.” Ispravi greške.
  9. Koliko slova ima reč svedodžba, a koliko znakova se piše?
  10. Napiši ijekavski oblik reči mleko, vreme i deca.
  11. Da li je pravilno reći „dijete”? Objasni.
✓Rešenja11 zadataka
  1. Tvrdi su č i dž, a meki ć i đ.
  2. Mračan (mrak), ručica (ruka), plačem (plakati), ljući (ljut).
  3. Mlađi (mlad), udžbenik (učiti), građanin (grad), svedodžba (svedočiti).
  4. Peći, reći, pišući, čekajući.
  5. Pevaću, čitaću.
  6. Vraćen, tvrđi.
  7. „Kupi udžbenik za srpski.” Udžbenik je srodan glagolu učiti: č ispred zvučnog b postaje dž.
  8. „Doći ću kasnije, čekajući autobus.” Infinitiv doći, pomoćni glagol ću i glagolski prilog čekajući pišu se sa ć.
  9. Osam slova (s, v, e, d, o, dž, b, a), a piše se devet znakova, jer se slovo dž piše sa dva znaka.
  10. Mlijeko, vrijeme, djeca.
  11. Jeste, u ijekavskom izgovoru, koji je takođe književni. U ekavskom izgovoru ista reč glasi dete.

Sve lekcije

Prijava i Registracija

Prijavite se ili otvorite nalog za brz, siguran i jednostavan pristup vašem profilu i dodatnim sadržajima sajta.
Brza prijava i jednostavna registracija omogućavaju vam siguran i lak pristup vašem profilu.

Registracijom na našem sajtu prihvatate naše Uslove i Pravila korišćenja.