Kako da znaš da li se piše č ili ć, dž ili đ
1. Četiri slova koja se lako pomešaju
U ovoj lekciji učiš kako se razlikuju č i ć, dž i đ, kako da proveriš koje slovo treba da napišeš i, ukratko, šta su ekavski i ijekavski izgovor (ije i je).
Ljudi iz nekih krajeva u govoru ne razlikuju č i ć, ni dž i đ. To je navika iz govora kraja u kome su odrasli. Takvo nerazlikovanje se smatra jednom od najupadljivijih grešaka u izgovoru, a u pisanju odmah stvara greške: neko napiše „kuča” umesto kuća ili „uđbenik” umesto udžbenik.
Tvrdi i meki parovi
Č i dž su tvrdi glasovi, a ć i đ meki. Č i ć su bezvučni, a dž i đ njihovi zvučni parnjaci. Zato idu u parove: č prema dž, ć prema đ.
Naš pravopis je fonološki: piše se onako kako se pravilno izgovara. Zato su ti potrebna dva alata: pravilan izgovor i srodne reči.
2. Razlika u izgovoru
Glasovi se razlikuju po položaju usana i jezika. Probaj pred ogledalom.
| Glasovi | Usne | Jezik |
|---|---|---|
| č, dž (tvrdi) | zaobljene i isturene | vrh jezika podignut |
| ć, đ (meki) | malo razvučene | vrh jezika iza donjih zuba |
Izgovori polako reči čaša i ćup. Kod prve osećaš kako se usne guraju napred, kao da hoćeš da zviždiš. Kod druge se usne malo razvlače, kao na početku osmeha.
Isto važi za zvučni par: izgovori džep, pa đak. Kod dž usne su ponovo isturene, a kod đ razvučene. Ako ti je teško da čuješ razliku, vežbaj sa nekim ko je pravilno izgovara i gledaj njegove usne. Kada razlika uđe u uho, lakše je i pisanje.
3. Proveri srodnom rečju
Kada nisi siguran, potraži reč iz iste porodice. Mnogi č, ć, dž i đ nastali su glasovnim promenama, pa srodna reč otkriva od kog glasa potiču. Srodna reč može biti bilo koje vrste: za ručica proveravaš imenicom ruka, za vraćen glagolom vratiti, a za mlađi pridevom mlad. Važno je samo da ima isti koren.
| U srodnoj reči | Piše se | Primeri |
|---|---|---|
| k (ili c) | č | ruka → ručica, mrak → mračan, oko → oči, plakati → plačem, klicati → kličem |
| t | ć | vratiti → vraćen, ljut → ljući, prut → pruće, kost → košću |
| d | đ | mlad → mlađi, tvrd → tvrđi, grad → građanin, govedo → goveđi |
| č ispred zvučnog suglasnika | dž | učiti → udžbenik, svedočiti → svedodžba, naručiti → narudžbina |
Ovo nije slučajno: k prelazi u č palatalizacijom, t i d prelaze u ć i đ jotovanjem, a č postaje dž jednačenjem po zvučnosti. Ako želiš da ponoviš te promene, pogledaj lekciju Palatalizacija, sibilarizacija i jotovanje.
Rešen primer: ručica ili rućica?
Kako se piše umanjenica reči ruka?
- Nađi srodnu reč. Ruka.
- Pogledaj glas. U reči ruka stoji k.
- Primeni pravilo. Od k nastaje č: ručica.
- Proveri izgovorom. U ručica usne su isturene, kao kod č u reči čaša.
Rešen primer: mlađi ili mladži?
Napiši komparativ prideva mlad.
- Nađi srodnu reč. Mlad.
- Pogledaj glas. Osnova se završava na d.
- Primeni pravilo. D sa j daje đ: mlađi. Dž ovde ne može nastati, jer u osnovi nema č.
4. Nastavci sa ć
Neki glagolski oblici uvek imaju ć na kraju ili u nastavku. Ako to zapamtiš, rešio si veliki deo nedoumica.
- Infinitiv na -ći. Peći, reći, vući, doći.
- Glagolski prilog sadašnji na -ći. Čitajući, čekajući, pišući.
- Futur prvi spojen sa glagolom. Pevaću, čitaću: t iz infinitiva (pevat, čitat) gubi se ispred ć iz ću.
Čitaču ti priču, ali tek kad dođeš. Pevala je, čekajuči autobus.
Čitaću ti priču, ali tek kad dođeš. Pevala je, čekajući autobus.
Rešen primer: čitaću ili čitaču?
Drug piše: „Čitaču knjigu sutra.” Da li je dobro?
- Odredi oblik. Radnja će se tek dogoditi: to je futur.
- Rastavi. Čitat(i) + ću. Futur se gradi pomoću ću, a ću se piše sa ć.
- Primeni promenu. T se gubi ispred ć, a ć ostaje: čitaću.
5. Dž ili đ
Dž i đ su zvučni parnjaci glasova č i ć, pa se proveravaju na isti način. Ako srodne reči nema, pomaže samo pravilan izgovor ili rečnik. Dž često nastaje od č kada se č nađe ispred zvučnog suglasnika, a đ od d ispred j.
uđbenik, svedođba, mladži, građanin sa dž
udžbenik (učiti), svedodžba (svedočiti), mlađi (mlad), građanin (grad)
Pazi na pisanje: dž se piše sa dva znaka, ali je jedno slovo i jedan glas, kao lj i nj. Reč udžbenik zato ima sedam slova i sedam glasova, iako je napisana sa osam znakova.
6. Ije i je: ekavski i ijekavski izgovor
U starom srpskom jeziku postojao je poseban glas, jat. U jednom delu govora on je postao e, a u drugom ije ili je. Tako su nastala dva književna izgovora srpskog jezika: ekavski i ijekavski. Oba su pravilna.
Jat je bio glas između e i i. Postojao je i treći razvoj, u i (ikavski izgovor), ali on nije ušao u književni jezik. Zato u književnom jeziku imamo dva izgovora, a ne tri.
| Ekavski | Ijekavski |
|---|---|
| mleko | mlijeko |
| vreme | vrijeme |
| dete | dijete |
| mesto | mjesto |
| deca | djeca |
U ijekavskom izgovoru ije stoji u dugim slogovima (mlijeko, vrijeme, dijete), a je u kratkim (mjesto, djeca). U Srbiji je u zvaničnoj upotrebi ekavski izgovor, a ijekavski se govori u zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji, u Crnoj Gori i u većem delu Bosne i Hercegovine. Na ovom sajtu pišemo ekavski.
7. Ukratko
- Č i dž su tvrdi (usne isturene), ć i đ meki (usne malo razvučene).
- Proveri srodnom rečju: k daje č (ručica), t daje ć (vraćen), d daje đ (mlađi), č ispred zvučnog daje dž (udžbenik).
- Infinitiv na -ći, glagolski prilog sadašnji na -ći i spojeni futur (čitaću) pišu se sa ć.
- Dž je jedno slovo i jedan glas, kao lj i nj.
- Ekavski i ijekavski izgovor su oba književna: mleko i mlijeko, deca i djeca.
8. Zadaci za vežbu
- Koji glasovi su tvrdi, a koji meki: č, ć, dž, đ?
- Dopuni č ili ć i navedi srodnu reč: mra_an, ru_ica, pla_em (plakati), lju_i (ljut).
- Dopuni đ ili dž: mla_i, u_benik, gra_anin, svedo_ba.
- Dopuni č ili ć: pe_i, re_i, pišu_i, čekaju_i.
- Napiši spojeni futur prvi glagola pevati i čitati za prvo lice jednine.
- Napiši trpni pridev glagola vratiti i komparativ prideva tvrd.
- Na tabli u školi piše: „Kupi uđbenik za srpski.” Ispravi i objasni.
- Sestra ti šalje poruku: „Doči ču kasnije, čekajuči autobus.” Ispravi greške.
- Koliko slova ima reč svedodžba, a koliko znakova se piše?
- Napiši ijekavski oblik reči mleko, vreme i deca.
- Da li je pravilno reći „dijete”? Objasni.
✓Rešenja11 zadataka
- Tvrdi su č i dž, a meki ć i đ.
- Mračan (mrak), ručica (ruka), plačem (plakati), ljući (ljut).
- Mlađi (mlad), udžbenik (učiti), građanin (grad), svedodžba (svedočiti).
- Peći, reći, pišući, čekajući.
- Pevaću, čitaću.
- Vraćen, tvrđi.
- „Kupi udžbenik za srpski.” Udžbenik je srodan glagolu učiti: č ispred zvučnog b postaje dž.
- „Doći ću kasnije, čekajući autobus.” Infinitiv doći, pomoćni glagol ću i glagolski prilog čekajući pišu se sa ć.
- Osam slova (s, v, e, d, o, dž, b, a), a piše se devet znakova, jer se slovo dž piše sa dva znaka.
- Mlijeko, vrijeme, djeca.
- Jeste, u ijekavskom izgovoru, koji je takođe književni. U ekavskom izgovoru ista reč glasi dete.




