Imenice imenuju sve oko nas, a svaka ima svoj rod i broj
1. Šta su imenice
U ovoj lekciji učiš šta su imenice i kako se dele po značenju. Videćeš i kako da odrediš rod i broj svake imenice.
Pogledaj reči Ana, pas, lišće, voda i radost. Prva je ime jedne devojčice, druga imenuje životinju, treća mnoštvo listova, četvrta materiju, a peta osećanje. Sve one nešto imenuju, pa su sve imenice.
Imenice
Imenice su promenljive i samostalne reči koje označavaju bića, predmete i pojave. U rečenici najčešće imaju ulogu subjekta ili objekta: Pas laje. Vidim psa.
Svaka imenica ima svoj rod (muški, ženski ili srednji), a menja oblik po broju (jednina i množina) i po padežu.
Imenice su jedna od deset vrsta reči i spadaju u promenljive reči. Ako želiš da ih uporediš sa ostalim vrstama, pogledaj lekciju Vrste reči.
2. Vlastite i opšte imenice
Reč reka može da označi bilo koju reku. Reč Dunav označava samo jednu, tačno određenu reku. Po tome se razlikuju dve velike grupe imenica.
Vlastite i opšte imenice
Vlastite imenice su imena jednog određenog bića, mesta ili pojma: Miloš, Petar, Jovanović, Srbija, Evropa.
Opšte (zajedničke) imenice označavaju čitavu vrstu bića, predmeta ili pojava: čovek, drvo, knjiga, jezik, tvrđava.
Opšte imenice imaju oblike i za jedninu i za množinu: knjiga, knjige. Vlastite imenice po pravilu imaju samo jedninu, jer imenuju samo jedno biće ili mesto.
Rešen primer: vlastita ili opšta imenica
Pronađi imenice i reci da li su vlastite ili opšte: Ana i njen pas šetaju pored Dunava.
- Nađi imenice. Ko šeta? Ana i pas. Pored čega? Pored Dunava. To su tri imenice.
- Vlastite. Ana je ime jedne devojčice, a Dunav ime jedne reke. Obe reči imenuju jedno određeno biće i mesto: vlastite imenice.
- Opšte. Pas može biti bilo koji pas, ne samo Anin: opšta imenica.
- Proveri. Uz opštu imenicu ima smisla reći „svaki pas”. Uz vlastitu nema: niko ne kaže „svaki Dunav”.
3. Zbirne, gradivne i apstraktne imenice
Među opštim imenicama izdvajaju se posebne grupe, po tome šta imenica označava. Reč lišće je u jednini, a ipak označava mnogo listova. Reč zlato označava materiju koja se ne broji na komade. Reč tuga označava osećanje koje ne možeš da dodirneš.
| Vrsta | Šta označava | Primeri |
|---|---|---|
| zbirne | mnoštvo bića ili predmeta, oblikom jednine | lišće, kamenje, dugmad, deca |
| gradivne | materiju, količinu koja se ne broji | voda, kamen, zlato, zemlja, sneg |
| apstraktne (mislene) | ono što nije konkretno biće ni predmet | tuga, radost, lepota, starost, brzina |
| glagolske | radnju, imenovanu kao pojavu | pisanje, pevanje, seoba, patnja |
Zbirne i gradivne imenice
Zbirne imenice oblikom jednine označavaju mnoštvo koje bi inače moglo da se prebroji: lišće je mnogo listova, kamenje mnogo kamenova. Gradivne imenice označavaju materiju čija se količina ne broji: voda, zlato, sneg.
Ni zbirne ni gradivne imenice se u osnovnom značenju ne koriste sa brojevima. Zato ne kažemo „tri lišća”, nego brojimo listove.
Gradivna imenica ipak može da dobije množinu kada se misli na različite vrste iste materije. Apstraktne imenice (zovu se i mislene) imenuju osećanja i osobine: tuga, lepota, brzina. Od njih se posebno izdvajaju glagolske imenice, koje imenuju radnju: pisanje (od pisati), pevanje (od pevati).
Rešen primer: vrsta imenice po značenju
Odredi vrstu svake imenice: Deca su u dvorištu skupljala lišće i kamenje, a baka je gledala njihovu radost.
- Nađi imenice. To su deca, dvorištu, lišće, kamenje, baka i radost.
- Traži mnoštvo u jednini. Deca, lišće i kamenje označavaju mnogo bića i predmeta, a oblik im je jednina: zbirne imenice.
- Traži osećanje ili osobinu. Radost imenuje osećanje: apstraktna (mislena) imenica.
- Ostale imenice. Dvorište i baka imenuju jedan predmet i jedno biće iz cele vrste: opšte imenice.
- Proveri brojem. Možeš reći „dva dvorišta” i „dve bake”, ali ne „dva lišća” ni „dva kamenja”. Zbirne imenice ne idu sa brojem, kao što i treba.
4. Rod imenica
Pogledaj kako se reč siv menja uz različite imenice: pas je siv, mačka je siva, jezero je sivo. Pridev se prilagođava imenici, jer svaka imenica ima svoj rod.
Rod imenica
Svaka imenica je muškog, ženskog ili srednjeg roda. Rod imenice se ne menja, a po njemu se ravnaju pridevi i zamenice uz nju: on je siv (pas), ona je siva (mačka), ono je sivo (jezero).
Završetak osnovnog oblika imenice najčešće pokazuje rod, ali ne uvek:
| Završetak | Najčešće | Primeri | Izuzeci |
|---|---|---|---|
| -a | ženski rod | voda, kuća, žena | gazda, vođa, sudija (muški); doba (srednji) |
| -o, -e | srednji rod | selo, more, ime | pepeo, Janko (muški) |
| suglasnik | muški rod | most, zub, grad | noć, mast, stvar (ženski) |
Neke imenice dobijaju par u drugom rodu tako što se od njih napravi nova reč: učitelj i učiteljica. To su dve različite imenice, svaka sa svojim rodom.
Rešen primer: rod imenice
Odredi rod imenica: gazda, pepeo, mast, vreme.
- Gazda. Završava se na -a, pa liči na imenicu ženskog roda. Ali gazda je muškarac i za njega kažeš on: „Gazda je stigao. On je umoran.” Muški rod.
- Pepeo. Završava se na -o, pa liči na srednji rod. Ali kažeš „pepeo je siv”, a ne „sivo”: muški rod.
- Mast. Završava se na suglasnik, pa može biti muškog ili ženskog roda. Kažeš „Gde je mast? Ona je u frižideru.”: ženski rod.
- Vreme. Završava se na -e i kažeš „ono je lepo”: srednji rod.
- Proveri. Da si gledao samo završetak, pogrešio bi kod gazde i pepela. Zato rod uvek proveri zamenom sa on, ona ili ono.
5. Broj imenica: jednina i množina
Jedna knjiga, mnogo knjiga; jedno selo, više sela. Imenice imaju dva broja: jedninu, kada označavaju jedno, i množinu, kada označavaju više.
Jednosložne imenice muškog roda po pravilu dobijaju u množini dodatak -ov- ili -ev-: most → mostovi, grad → gradovi, nož → noževi. To je duga množina. Dvosložne i višesložne imenice imaju kratku množinu, bez dodatka: papir → papiri, automobil → automobili. Kratku množinu imaju i mnoge jednosložne imenice: zub → zubi.
Imenice samo u jednini ili samo u množini
Samo jedninu obično imaju vlastite, gradivne i zbirne imenice: Miloš, zlato, lišće.
Samo množinu imaju imenice kao što su vrata, novine, grudi, leđa, pluća, usta i kola. Čak i kada misliš na jedan predmet, reč je u množini: ova vrata su zatvorena.
Neke imenice nemaju pravilnu množinu, pa se za mnoštvo koristi zbirna imenica: dete → deca, tele → telad. Zbirne imenice kao deca, braća i gospoda imaju jednu osobinu koju vredi zapamtiti:
„Sve uz decu je u jednini”
- Reč deca je u jednini.
- Zato bi i glagol morao da bude u jednini.
Pridev u jednini, glagol u množini
- Naša deca su otišla na izlet.
- Moja braća su stigla.
Uz ove imenice pridev i zamenica stoje u jednini ženskog roda (naša, moja), kao uz reč žena, a glagol stoji u množini (su otišla, su stigla).
Rešen primer: množina imenica
Napiši množinu imenica: most, zub, selo, dete.
- Most. Jednosložna imenica muškog roda dobija dugu množinu: mostovi.
- Zub. I ona je jednosložna, ali spada u one koje imaju kratku množinu: zubi.
- Selo. Imenica srednjeg roda na -o u množini dobija -a: sela.
- Dete. Nema pravilnu množinu. Za više dece koristi se zbirna imenica deca.
- Proveri u rečenici. „Novi mostovi su široki. Zubi su zdravi. Sela su daleko. Deca su u školi.” Svaki oblik zvuči prirodno, a uz decu glagol stoji u množini.
6. Imenice menjaju oblik i po padežima
Imenica ne menja samo broj. Menja i padež, zavisno od toga kakvu ulogu ima u rečenici: kuća, kuće, kući, kuću, kućom. Imenice u srpskom jeziku imaju sedam padeža, a o njima detaljno učiš u lekciji Padeži.
Ovde zapamti jednu stvar koja zavisi od same imenice. Kod imenica muškog roda važno je da li označavaju nešto živo ili neživo: kažeš „vidim sto”, ali „vidim psa”. Imenica za neživo ostaje u osnovnom obliku, a imenica za živo biće menja oblik.
Kada tražiš imenice u rečenici, idi redom:
- Pitaj ko? ili šta? Imenica imenuje biće, predmet ili pojavu, pa odgovara na ta pitanja.
- Probaj pridev ispred. Uz imenicu može da stoji pridev: siv pas, velika radost. O pridevima više u lekciji Pridevi.
- Proveri promenu. Stavi reč u drugi padež ili broj: od kuće, u kući, kuće. Imenica menja oblik, a rod joj ostaje isti.
7. Ukratko
- Imenice su promenljive reči koje označavaju bića, predmete i pojave.
- Po značenju su vlastite (Miloš, Srbija) ili opšte (knjiga, drvo); iz opštih se izdvajaju zbirne, gradivne i apstraktne (mislene) imenice, a među apstraktnim glagolske.
- Svaka imenica je muškog, ženskog ili srednjeg roda; rod proveravaš sa on, ona, ono, jer završetak ne pokazuje uvek tačno.
- Imenice imaju jedninu i množinu; neke imaju samo jedninu (zlato, lišće), a neke samo množinu (vrata, novine).
- Uz zbirne imenice deca i braća pridev stoji u jednini, a glagol u množini.
8. Zadaci za vežbu
- Pronađi imenice u rečenici: Marko je u školi zaboravio svesku i olovku.
- Razvrstaj imenice na vlastite i opšte: grad, Niš, reka, Morava, učiteljica, Jovana, pas, Srbija.
- Odredi vrstu imenica po značenju (zbirna, gradivna, apstraktna, glagolska): lišće, zlato, tuga, kamenje, voda, lepota, dugmad, pisanje.
- Odredi rod imenica: knjiga, prozor, selo, noć, vreme, sudija, more, stvar.
- Napiši množinu imenica: most, nož, zub, papir, grad, selo.
- Koje od ovih imenica imaju samo množinu: vrata, sto, novine, pluća, kuća, leđa?
- U poruci pronađi imenice i odredi vrstu svake: „Mama, deca su kod Ane. Ključ je na stolu.”
- U oglasu odredi rod i broj svake imenice: „Izgubljen sivi pas kod škole. Ko ga nađe, dobija nagradu.”
- Šta je tačno: „Moja braća je stigla” ili „Moja braća su stigla”? Objasni zašto.
- Objasni zašto je imenica gazda muškog roda iako se završava na -a. Kako to proveravaš?
- Napiši rečenicu sa jednom vlastitom, jednom zbirnom i jednom gradivnom imenicom i označi ih.
✓Rešenja11 zadataka
- Imenice su Marko, školi, svesku i olovku.
- Vlastite: Niš, Morava, Jovana, Srbija. Opšte: grad, reka, učiteljica, pas.
- Zbirne: lišće, kamenje, dugmad. Gradivne: zlato, voda. Apstraktne (mislene): tuga, lepota. Glagolska: pisanje.
- knjiga: ženski; prozor: muški; selo: srednji; noć: ženski; vreme: srednji; sudija: muški; more: srednji; stvar: ženski.
- mostovi, noževi, zubi, papiri, gradovi, sela.
- Samo množinu imaju vrata, novine, pluća i leđa. Sto i kuća imaju i jedninu i množinu.
- mama: opšta; deca: zbirna; Ane (od Ana): vlastita; ključ: opšta; stolu: opšta.
- pas: muški rod, jednina; škole: ženski rod, jednina; nagradu: ženski rod, jednina.
- Tačno je „Moja braća su stigla”. Braća je zbirna imenica: zamenica uz nju stoji u jednini ženskog roda (moja), a glagol u množini (su stigla).
- Gazda označava muškarca i za njega kažemo on: „Gazda je stigao. On je umoran.” Završetak -a najčešće znači ženski rod, ali ne uvek, pa rod proveravamo zamenom sa on, ona, ono.
- Primer: Jovan je doneo kamenje i vodu. Jovan: vlastita; kamenje: zbirna; vodu: gradivna. Tvoja rečenica može biti drugačija, važno je da tačno odrediš svaku imenicu.




