Sedam padeža pokazuju kakvu ulogu reč ima u rečenici
1. Šta su padeži
U ovoj lekciji učiš sedam padeža srpskog jezika, pitanja po kojima ih prepoznaješ i šta svaki padež najčešće znači. Videćeš i koji predlozi idu uz koji padež.
Pogledaj kako se menja reč kuća: Kuća je nova. Nema kuće. Idem kući. Vidim kuću. Zadovoljan sam kućom. Reč je ista, a oblik se menja, zavisno od toga šta reč radi u rečenici.
Padeži
Padeži su oblici iste imenske reči (imenice, zamenice, prideva ili broja) koji pokazuju u kakvom je odnosu ta reč sa drugim rečima u rečenici. Srpski jezik ima sedam padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, instrumental i lokativ.
Nominativ i vokativ su nezavisni padeži, a ostalih pet su zavisni padeži.
Promena jedne reči kroz sve padeže zove se deklinacija. Kako se menjaju imenice različitih rodova, pogledaj i u lekciji Imenice.
2. Pitanja za padeže
Padež najlakše prepoznaješ po pitanju na koje reč odgovara. Pitanje uvek postavljaš uz glagol iz rečenice.
| Padež | Pitanje | Primer |
|---|---|---|
| nominativ | ko? šta? | Grad je velik. |
| genitiv | (od) koga? (od) čega? | Idem iz grada. |
| dativ | kome? čemu? | Idem ka gradu. |
| akuzativ | koga? šta? | Vidim grad. |
| vokativ | obraćanje, dozivanje | Grade moj! |
| instrumental | s kim? čime? | Šetam gradom. |
| lokativ | o kome? o čemu? gde? | Živim u gradu. |
Pazi na dve stvari. Nominativ i akuzativ ponekad imaju isto pitanje (šta?), pa gledaj da li reč vrši radnju ili radnja prelazi na nju. Dativ i lokativ uvek imaju isti oblik (gradu), pa ih razlikuješ po predlogu.
Rešen primer: padež po pitanju
Odredi padež svake imenice: Jelena piše pismo sestri.
- Nađi glagol. Glagol je piše. Sva pitanja postavljaš uz njega.
- Ko piše? Jelena. Ona vrši radnju: nominativ.
- Šta piše? Pismo. Radnja prelazi na pismo, ono je ne vrši: akuzativ. Kod imenica srednjeg roda akuzativ i nominativ imaju isti oblik, zato je pitanje uz glagol važno.
- Kome piše? Sestri: dativ, onaj kome je pismo namenjeno.
- Proveri. Zameni imenice drugim: „Marko piše pesmu bratu.” Marko (ko?), pesmu (šta?), bratu (kome?) dobijaju isti padež na ista pitanja.
3. Nominativ i vokativ: nezavisni padeži
Nominativ je osnovni oblik reči: tako je reč zapisana u rečniku. U rečenici nominativ najčešće označava onoga ko vrši radnju ili ima neku osobinu, odnosno subjekat: Nikola trči. Sto je težak.
Vokativ služi za dozivanje i obraćanje: Milice, dođi! Hvala, mama. U pisanju se vokativ odvaja zapetom. Kod nekih imenica vokativ ima poseban oblik:
| Nominativ | Vokativ |
|---|---|
| kuća | kućo |
| grad | grade |
| konj | konju |
| čovek | čoveče |
| Predrag | Predraže |
Bez predloga
Uz nominativ i vokativ nikada ne stoje predlozi. Svi ostali padeži mogu da stoje sa predlogom, a lokativ uvek stoji sa predlogom.
4. Genitiv i dativ
Genitiv je padež sa najviše značenja. Najčešće označava pripadnost (knjiga sestre), poreklo, deo nečega (čaša vode) ili udaljavanje (izlazim iz kuće). Odgovara na pitanja koga? čega? ili od koga? od čega?
Uz genitiv stoje mnogi predlozi: od, do, iz, bez, kod, pored, blizu, ispod, iznad, između, pre, posle, zbog, radi. Na primer: kod bake, posle škole, zbog kiše.
Dativ je padež namene i pravca kretanja. Označava onoga kome je nešto namenjeno ili ko nešto prima: dajem poklon sestri. Odgovara na pitanja kome? čemu? Najčešće stoji bez predloga, a predlozi uz dativ su k (ka), prema i nasuprot: idem ka stanici, okrenut prema suncu.
„Dativ i lokativ su isti padež”
- Gradu i gradu izgledaju isto.
- Zato je svejedno kako ih zoveš.
Razlikuj ih po predlogu
- Dativ stoji sam ili uz ka, prema: Prilazim gradu.
- Lokativ uvek uz u, na, o, po, pri: Živim u gradu.
5. Akuzativ, instrumental i lokativ
Akuzativ bez predloga označava ono na šta radnja direktno prelazi, odnosno pravi objekat: čitam knjigu, vidim grad. Uz akuzativ stoje predlozi kroz, niz, uz, za, u, na, o, po, pod, nad, pred i među: šetam kroz park. O objektu više učiš u lekciji Objekat i priloške odredbe.
Instrumental ima dva glavna značenja. Bez predloga označava sredstvo kojim se radnja vrši: crtam olovkom, putujem vozom (pitanje čime?). Sa predlogom s ili sa označava društvo: idem na trening sa drugom (pitanje s kim?).
Lokativ je padež mesta. Označava gde se nešto nalazi (u školi, na moru) ili o kome i o čemu se govori (pričam o filmu). Lokativ se uvek upotrebljava sa predlogom: u, na, o, po, pri.
Predlozi u, na, o i po idu i uz akuzativ i uz lokativ. Uz akuzativ stoje kada glagol kazuje kretanje ka nekom mestu, a uz lokativ kada je nešto već na tom mestu. Slično je sa predlozima pod, nad, pred i među: mačka se zavukla pod sto (akuzativ), a sada spava pod stolom (instrumental).
Rešen primer: akuzativ ili lokativ
Odredi padež reči posle predloga: a) Marko ulazi u kuću. b) Marko je u kući.
- Rečenica a. Glagol ulazi kazuje kretanje. Marko još nije unutra, tek ide u kuću. Na pitanje u šta ulazi? odgovor je kuću: akuzativ.
- Rečenica b. Glagol je kazuje gde se Marko nalazi, nema kretanja. Na pitanje gde je? odgovor je u kući: lokativ.
- Proveri. Zameni predlog u predlogom iz: Marko izlazi iz kuće. Uz iz uvek stoji genitiv, a kretanje je sada od kuće, kao na crtežu.
Rešen primer: instrumental sredstva ili društva
Odredi značenje instrumentala: Putujem vozom sa bratom.
- Čime putujem? Vozom. Voz je sredstvo, a ispred reči nema predloga: instrumental sredstva.
- S kim putujem? Sa bratom. Brat putuje zajedno sa mnom, a ispred je predlog sa: instrumental društva.
- Proveri. Probaj da staviš sa ispred reči voz: „putujem sa vozom” bi značilo da je voz moj saputnik. Zato uz sredstvo nema predloga.
6. Kako se imenice menjaju kroz padeže
Evo tri imenice, po jedna iz svakog roda, kroz svih sedam padeža jednine:
| Padež | grad (muški) | kuća (ženski) | selo (srednji) |
|---|---|---|---|
| nominativ | grad | kuća | selo |
| genitiv | grada | kuće | sela |
| dativ | gradu | kući | selu |
| akuzativ | grad | kuću | selo |
| vokativ | grade | kućo | selo |
| instrumental | gradom | kućom | selom |
| lokativ | gradu | kući | selu |
Neki oblici se poklapaju. Dativ i lokativ su uvek isti. Kod srednjeg roda akuzativ je isti kao nominativ. Kod muškog roda akuzativ je isti kao nominativ kada imenica označava nešto neživo (vidim grad), a isti kao genitiv kada označava živo biće (vidim konja). U množini su nominativ i vokativ isti, a takođe dativ, instrumental i lokativ: gradovima, kućama, selima.
Rešen primer: promena imenice kroz padeže
Promeni imenicu škola kroz padeže jednine.
- Nađi uzor. Škola je ženskog roda i završava se na -a, kao kuća. Menjaće se isto.
- Postavi pitanja. Ko? šta? škola; koga? čega? škole; kome? čemu? školi; koga? šta? školu; obraćanje: školo; s kim? čime? školom; o kome? o čemu? školi.
- Proveri. Dativ i lokativ su isti (školi), kao kod reči kuća (kući). Stavi oblike u rečenice: idem iz škole, prilazim školi, volim školu, pričam o školi.
7. Ukratko
- Srpski jezik ima sedam padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, instrumental i lokativ.
- Nominativ (ko? šta?) i vokativ (obraćanje) su nezavisni i nikad ne stoje sa predlogom.
- Genitiv: pripadnost, deo, udaljavanje; dativ: namena i pravac (kome? čemu?).
- Akuzativ bez predloga je pravi objekat; uz u, na, o, po označava kretanje, a lokativ sa istim predlozima mesto.
- Instrumental bez predloga je sredstvo (čime?), sa predlogom s, sa društvo (s kim?).
- Dativ i lokativ imaju isti oblik; lokativ prepoznaješ po tome što uvek ima predlog.
8. Zadaci za vežbu
- Nabroj sedam padeža redom i napiši pitanje za svaki.
- Odredi padež imenica u rečenici: Mama kupuje hleb u prodavnici.
- Napiši imenicu grad u svih sedam padeža jednine.
- Napiši vokativ imenica: kuća, grad, konj, čovek.
- Odredi padež reči posle predloga: a) Ušao sam u kuću. b) Sedim u kući.
- Koji instrumental označava sredstvo, a koji društvo? Crtam olovkom. Idem na trening sa drugom.
- U poruci odredi padež svake imenice: „Mama, kod Ane sam, vraćam se kući posle škole.”
- U oglasu odredi padež svake imenice: „Prodajem bicikl sa korpom. Javite se Marku.”
- Dopuni imenicu u zagradi u pravom padežu: Idem ka (stanica). Živim blizu (škola). Pričam o (film).
- Objasni zašto kažemo „vidim grad”, a „vidim konja”, iako su obe imenice muškog roda.
- Objasni kako razlikuješ dativ od lokativa u rečenicama: Pišem pismo sestri. Mislim o sestri.
✓Rešenja11 zadataka
- nominativ: ko? šta?; genitiv: koga? čega?; dativ: kome? čemu?; akuzativ: koga? šta?; vokativ: obraćanje; instrumental: s kim? čime?; lokativ: o kome? o čemu?
- Mama: nominativ (ko kupuje?); hleb: akuzativ (šta kupuje?); prodavnici: lokativ (gde? u prodavnici).
- grad, grada, gradu, grad, grade, gradom, gradu.
- kućo, grade, konju, čoveče.
- a) kuću: akuzativ, jer glagol kazuje kretanje u kuću. b) kući: lokativ, jer kazuje mesto, bez kretanja.
- Olovkom: instrumental sredstva (čime crtam?), bez predloga. Sa drugom: instrumental društva (s kim idem?), sa predlogom sa.
- Mama: vokativ (obraćanje); Ane: genitiv (uz predlog kod); kući: dativ (pravac kretanja, kome? čemu?); škole: genitiv (uz predlog posle).
- bicikl: akuzativ (šta prodajem?); korpom: instrumental (sa predlogom sa); Marku: dativ (kome se javiti?).
- Idem ka stanici (dativ). Živim blizu škole (genitiv). Pričam o filmu (lokativ).
- Grad označava nešto neživo, pa mu je akuzativ isti kao nominativ (grad). Konj je živo biće, pa mu je akuzativ isti kao genitiv (konja).
- Sestri u prvoj rečenici je dativ: stoji bez predloga i kazuje kome je pismo namenjeno. Sestri u drugoj rečenici je lokativ: stoji uz predlog o i kazuje o kome mislim. Oblik je isti, a padež odaje predlog.




