Zamenica stoji umesto imenice ili prideva i štedi nam ponavljanje
1. Šta su zamenice
U ovoj lekciji učiš koje vrste zamenica postoje u srpskom jeziku i kako se koja upotrebljava. Videćeš i zašto lične zamenice imaju duže i kraće oblike: mene i me, njemu i mu.
Uporedi dve poruke: „Marko je zvao. Marko kasni, pa Marko kaže da ga ne čekamo.” i „Marko je zvao. On kasni, pa kaže da ga ne čekamo.” U drugoj poruci reč on stoji umesto imenice Marko, pa ime ne moramo da ponavljamo.
Zamenice
Zamenice su promenljive reči koje se odnose na lica, stvari i osobine, odnosno zamenjuju imenice ili prideve. Dele se na dve grupe:
- imeničke zamenice stoje umesto imenice i u rečenici su samostalne: ja, ti, on, ko, niko;
- pridevske zamenice stoje uz imenicu kao pridev i slažu se sa njom u rodu, broju i padežu: moj, ovaj, koji, svaki.
2. Lične zamenice
Lične zamenice označavaju lica u razgovoru: onoga ko govori (prvo lice), onoga kome se govori (drugo lice) i onoga o kome se govori (treće lice). U trećem licu one zamenjuju imenice, pa imaju i rod.
| Lice | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| prvo | ja | mi |
| drugo | ti | vi |
| treće | on, ona, ono | oni, one, ona |
Zamenicu Vi koristiš i kada se iz poštovanja obraćaš jednoj osobi: „Izvolite, da li Vi čekate?” U srpskom jeziku lična zamenica u ulozi subjekta može da se izostavi, jer glagol već pokazuje lice: „Ja čitam” i „Čitam” znače isto. Kada je ipak kažeš, ističeš je.
3. Naglašeni i nenaglašeni oblici
Lične zamenice u genitivu, dativu i akuzativu imaju po dva oblika: duži, naglašeni (mene, meni, njega) i kraći, nenaglašeni (me, mi, ga).
| Padež | ja | ti | on |
|---|---|---|---|
| genitiv | mene, me | tebe, te | njega, ga |
| dativ | meni, mi | tebi, ti | njemu, mu |
| akuzativ | mene, me | tebe, te | njega, ga |
Za ona su oblici nje i je (genitiv), njoj i joj (dativ), nju i je (akuzativ). U množini: nas, vas, njih i ih; nama i nam, vama i vam, njima i im. U instrumentalu neke zamenice takođe imaju kraći i duži oblik: sa mnom i sa mnome, sa njim i sa njime.
Kada koji oblik
Nenaglašeni oblik je običan oblik u rečenici: Vidim te. Daj mi olovku. On nema svoj naglasak, pa se naslanja na reč ispred sebe i najčešće stoji na drugom mestu u rečenici.
Naglašeni oblik koristiš kada nešto ističeš ili suprotstavljaš i posle predloga kao što su bez i kod: Zvali su tebe, a ne mene. Idem bez njega.
Kraći oblici su enklitike, isto kao je, sam, ću ili li. Više o tome gde stoje u rečenici učiš u lekciji Red reči i enklitike.
Rešen primer: duži ili kraći oblik
Stavi zamenicu u pravi oblik: a) Daj ___ (ja) knjigu. b) Bez ___ (ti) ne idem. c) Ne čekam ___ (on), čekam ___ (ona).
- Rečenica a. Kome da da? Meni: dativ. Ništa se ne ističe, pa ide kraći oblik: Daj mi knjigu.
- Rečenica b. Zamenica stoji posle predloga bez, pa ide duži oblik u genitivu: bez tebe.
- Rečenica c. Dve osobe se suprotstavljaju: ne on, nego ona. Zato oba puta ide duži oblik u akuzativu: Ne čekam njega, čekam nju.
- Proveri. Probaj obrnuto: „Daj meni knjigu” znači „baš meni, a ne nekom drugom”. Duži oblik uvek nešto ističe, a kraći ne.
4. Povratna zamenica sebe, se i prisvojna svoj
Kada radnja ne prelazi na nekog drugog, nego se vraća na onoga ko je vrši, koristiš povratnu zamenicu: Ja gledam sebe u ogledalu. Ti gledaš sebe. Oni gledaju sebe. Ista reč služi za sva lica.
Povratna zamenica
Povratna zamenica sebe važi za sva lica i nema nominativ ni vokativ. Njeni oblici su: genitiv sebe, dativ sebi, akuzativ sebe ili se, instrumental sobom, lokativ sebi.
Povratna prisvojna zamenica svoj (svoja, svoje) kazuje da ono o čemu se govori pripada vršiocu radnje.
Kratki oblik se je akuzativ zamenice sebe: „Ana se češlja” znači „Ana češlja sebe”.
Rešen primer: svoj ili njegov
Objasni razliku: a) Marko je uzeo svoju torbu. b) Marko je uzeo njegovu torbu.
- Ko vrši radnju? U obe rečenice torbu uzima Marko.
- Rečenica a. Svoj kazuje da torba pripada vršiocu radnje: Marko je uzeo torbu koja je njegova, Markova.
- Rečenica b. Njegov ovde upućuje na nekog drugog muškarca o kome se već govorilo, na primer Petra: Marko je uzeo Petrovu torbu.
- Proveri. Zameni zamenicu prisvojnim pridevom: a) Marko je uzeo Markovu torbu; b) Marko je uzeo Petrovu torbu. Smisao se razlikuje, pa zamenice nisu svejedno.
5. Prisvojne i pokazne zamenice
Prisvojne zamenice kazuju kome nešto pripada. Menjaju se kao pridevi i slažu se sa imenicom: moj brat, moja sestra, moje selo.
| Lice | Jedan vlasnik | Više vlasnika |
|---|---|---|
| prvo | moj | naš |
| drugo | tvoj | vaš |
| treće | njegov, njen | njihov |
Pokazne zamenice upućuju na bića i predmete: ovaj za ono što je blizu onoga ko govori, taj za ono što je blizu onoga kome se govori, onaj za ono što je daleko od obojice.
Na isti način postoje pokazne zamenice za osobinu (ovakav, takav, onakav) i za veličinu (ovoliki, toliki, onoliki).
Rešen primer: pridevske zamenice uz imenicu
Pronađi zamenice i odredi vrstu, rod i padež: Moja sestra voli ovu pesmu.
- Moja. Kazuje čija je sestra (pripada meni): prisvojna zamenica prvog lica. Uz imenicu sestra je u ženskom rodu, nominativu.
- Ovu. Upućuje na pesmu koja je blizu govornika, na primer ona koja upravo svira: pokazna zamenica. Stoji uz imenicu pesmu, pa je u ženskom rodu, akuzativu.
- Proveri slaganje. Promeni imenice u muški rod: „Moj brat voli ovaj film.” Zamenice su promenile oblik zajedno sa imenicama, kao pridevi.
6. Upitne, odnosne, neodređene, odrične i opšte zamenice
Od zamenica ko i šta (i od pridevskih koji, čiji, kakav) prave se ostale grupe. Pogledaj kako se smisao menja: ko pita, neko je nepoznata osoba, niko odriče, a svako obuhvata sve.
| Vrsta | Imeničke | Pridevske |
|---|---|---|
| upitno-odnosne | ko, šta | koji, čiji, kakav, koliki |
| neodređene | neko, nešto | neki, nečiji, nekakav |
| odrične | niko, ništa | nikoji, ničiji, nikakav |
| opšte | svako, svašta | svaki, svačiji, svakakav |
Upitne i odnosne zamenice
Upitne i odnosne zamenice imaju iste oblike, a razlikuju se po ulozi. Upitna zamenica stoji u pitanju: „Koju knjigu čitaš?” Odnosna zamenica odnosi se na neku reč pre sebe i povezuje dva dela rečenice: „Pročitao sam knjigu koju si mi dao.”
Rešen primer: upitna ili odnosna zamenica
Odredi da li je zamenica upitna ili odnosna: a) Čiji je ovo telefon? b) Ovo je drug čiji sam telefon našao.
- Rečenica a. Rečenica je pitanje, a čiji pita kome telefon pripada: upitna zamenica.
- Rečenica b. Čiji se odnosi na reč drug pre sebe i spaja dva dela: „Ovo je drug” i „našao sam njegov telefon”: odnosna zamenica.
- Proveri. Rečenicu b možeš rastaviti na dve, a zamenica tada postaje prisvojna: „Ovo je drug. Našao sam njegov telefon.” Upitnu rečenicu a tako ne možeš da rastaviš.
7. Ukratko
- Zamenice zamenjuju imenice ili prideve; imeničke su samostalne, a pridevske se slažu sa imenicom kao pridevi.
- Lične zamenice imaju tri lica u jednini i množini; u genitivu, dativu i akuzativu imaju naglašeni (mene) i nenaglašeni oblik (me).
- Kraći oblik je običan, a duži se koristi posle predloga i kada nešto ističeš.
- Povratna zamenica sebe, se važi za sva lica; svoj kazuje da nešto pripada vršiocu radnje.
- Pokazne ovaj, taj, onaj kazuju koliko je nešto blizu govorniku i sagovorniku.
- Od ko, šta i koji grade se neodređene (neko), odrične (niko) i opšte zamenice (svako).
8. Zadaci za vežbu
- Pronađi zamenice u rečenici: Ja sam mu rekao da niko ne zna ništa.
- Razvrstaj zamenice na imeničke i pridevske: ti, moj, ko, ovaj, niko, čiji, oni, svaki.
- Napiši naglašeni i nenaglašeni oblik: ja u dativu, ti u akuzativu, on u genitivu, mi u dativu.
- Stavi zamenicu u zagradi u pravi oblik: Pomozi ___ (ja). Idem kod ___ (ona). Volim ___ (ti), a ne ___ (on).
- Napiši povratnu zamenicu u pravom obliku: Kupio sam ___ jaknu. Nosim ključ sa ___. Pogledaj ___ u ogledalu.
- Odredi vrstu pokaznih zamenica i šta kazuju: ovaj, takav, onoliki.
- U poruci pronađi zamenice i odredi vrstu svake: „Da li je neko video moj punjač? Ostavio sam ga na stolu.”
- U oglasu pronađi zamenice: „Našli smo nečiji ključ. Vlasnik može da nas pozove.”
- Da li je zamenica koji upitna ili odnosna? a) Koji autobus ide do centra? b) Uđi u autobus koji ide do centra.
- Objasni zašto kažemo „Idem bez njega”, a ne „Idem bez ga”.
- Objasni razliku između rečenica: Ana je pozvala svoju drugaricu. Ana je pozvala njenu drugaricu.
✓Rešenja11 zadataka
- ja: lična; mu: lična (nenaglašeni dativ od on); niko: odrična; ništa: odrična.
- Imeničke: ti, ko, niko, oni. Pridevske: moj, ovaj, čiji, svaki.
- ja, dativ: meni, mi; ti, akuzativ: tebe, te; on, genitiv: njega, ga; mi, dativ: nama, nam.
- Pomozi mi. Idem kod nje. Volim tebe, a ne njega.
- Kupio sam sebi jaknu. Nosim ključ sa sobom. Pogledaj sebe u ogledalu.
- ovaj: pokazna za bića i predmete (blizu govornika); takav: pokazna za osobinu; onoliki: pokazna za veličinu.
- neko: neodređena; moj: prisvojna; ga: lična (nenaglašeni akuzativ od on, zamenjuje reč punjač).
- nečiji: neodređena pridevska zamenica (ključ nepoznatog vlasnika); nas: lična zamenica prvog lica množine, akuzativ.
- a) Upitna: rečenica je pitanje. b) Odnosna: koji se odnosi na reč autobus i povezuje dva dela rečenice.
- Posle predloga bez koristi se naglašeni, duži oblik zamenice, kao i u „bez mene” i „bez tebe”. Kraći oblik ga je enklitika: nema svoj naglasak i naslanja se na reč ispred sebe, pa se koristi kada se ništa ne ističe (Vidim ga).
- U prvoj rečenici Ana je pozvala drugaricu koja je njena, Anina (svoj se odnosi na vršioca radnje). U drugoj rečenici njenu upućuje na neku drugu žensku osobu o kojoj se govorilo, pa je Ana pozvala drugaricu te osobe.




