Učitava se...

Srpski jezik

Gramatika, pravopis i jezičke nedoumice srpskog jezika, uz objašnjenja pravila i primere njihove upotrebe

Zamenice: lične, prisvojne, povratna i ostale

Zamenice

Stoje umesto imenice (ja, ko, niko) ili uz imenicu kao pridev (moj, ovaj, svaki).
3
Lica
2
Oblika

Svoj ili njegov

Marko je uzeo svoju torbu: Markovu. Marko je uzeo njegovu torbu: nekog drugog, na primer Petrovu.
svoj
Vršioca
njegov
Drugog

Probaj pre otvaranja rešenja

Stavi zamenicu u zagradi u pravi oblik: Pomozi ___ (ja). Idem kod ___ (ona).
11
Zadataka
✓
Rešenja

Zamenica stoji umesto imenice ili prideva i štedi nam ponavljanje

1. Šta su zamenice

U ovoj lekciji učiš koje vrste zamenica postoje u srpskom jeziku i kako se koja upotrebljava. Videćeš i zašto lične zamenice imaju duže i kraće oblike: mene i me, njemu i mu.

Uporedi dve poruke: „Marko je zvao. Marko kasni, pa Marko kaže da ga ne čekamo.” i „Marko je zvao. On kasni, pa kaže da ga ne čekamo.” U drugoj poruci reč on stoji umesto imenice Marko, pa ime ne moramo da ponavljamo.

Zamenice

Zamenice su promenljive reči koje se odnose na lica, stvari i osobine, odnosno zamenjuju imenice ili prideve. Dele se na dve grupe:

  • imeničke zamenice stoje umesto imenice i u rečenici su samostalne: ja, ti, on, ko, niko;
  • pridevske zamenice stoje uz imenicu kao pridev i slažu se sa njom u rodu, broju i padežu: moj, ovaj, koji, svaki.
Podela zamenica: imeničke (lične, povratna, upitno-odnosne ko i šta, neodređene, odrične, opšte) i pridevske (prisvojne, pokazne, upitno-odnosne koji i čiji, neodređene, odrične, opšte)
Imeničke zamenice stoje umesto imenice, pridevske uz imenicu

2. Lične zamenice

Lične zamenice označavaju lica u razgovoru: onoga ko govori (prvo lice), onoga kome se govori (drugo lice) i onoga o kome se govori (treće lice). U trećem licu one zamenjuju imenice, pa imaju i rod.

LiceJedninaMnožina
prvojami
drugotivi
trećeon, ona, onooni, one, ona

Zamenicu Vi koristiš i kada se iz poštovanja obraćaš jednoj osobi: „Izvolite, da li Vi čekate?” U srpskom jeziku lična zamenica u ulozi subjekta može da se izostavi, jer glagol već pokazuje lice: „Ja čitam” i „Čitam” znače isto. Kada je ipak kažeš, ističeš je.

3. Naglašeni i nenaglašeni oblici

Lične zamenice u genitivu, dativu i akuzativu imaju po dva oblika: duži, naglašeni (mene, meni, njega) i kraći, nenaglašeni (me, mi, ga).

Padežjation
genitivmene, metebe, tenjega, ga
dativmeni, mitebi, tinjemu, mu
akuzativmene, metebe, tenjega, ga

Za ona su oblici nje i je (genitiv), njoj i joj (dativ), nju i je (akuzativ). U množini: nas, vas, njih i ih; nama i nam, vama i vam, njima i im. U instrumentalu neke zamenice takođe imaju kraći i duži oblik: sa mnom i sa mnome, sa njim i sa njime.

Kada koji oblik

Nenaglašeni oblik je običan oblik u rečenici: Vidim te. Daj mi olovku. On nema svoj naglasak, pa se naslanja na reč ispred sebe i najčešće stoji na drugom mestu u rečenici.

Naglašeni oblik koristiš kada nešto ističeš ili suprotstavljaš i posle predloga kao što su bez i kod: Zvali su tebe, a ne mene. Idem bez njega.

Kraći oblici su enklitike, isto kao je, sam, ću ili li. Više o tome gde stoje u rečenici učiš u lekciji Red reči i enklitike.

Rešen primer: duži ili kraći oblik

Stavi zamenicu u pravi oblik: a) Daj ___ (ja) knjigu. b) Bez ___ (ti) ne idem. c) Ne čekam ___ (on), čekam ___ (ona).

  1. Rečenica a. Kome da da? Meni: dativ. Ništa se ne ističe, pa ide kraći oblik: Daj mi knjigu.
  2. Rečenica b. Zamenica stoji posle predloga bez, pa ide duži oblik u genitivu: bez tebe.
  3. Rečenica c. Dve osobe se suprotstavljaju: ne on, nego ona. Zato oba puta ide duži oblik u akuzativu: Ne čekam njega, čekam nju.
  4. Proveri. Probaj obrnuto: „Daj meni knjigu” znači „baš meni, a ne nekom drugom”. Duži oblik uvek nešto ističe, a kraći ne.

4. Povratna zamenica sebe, se i prisvojna svoj

Kada radnja ne prelazi na nekog drugog, nego se vraća na onoga ko je vrši, koristiš povratnu zamenicu: Ja gledam sebe u ogledalu. Ti gledaš sebe. Oni gledaju sebe. Ista reč služi za sva lica.

Povratna zamenica

Povratna zamenica sebe važi za sva lica i nema nominativ ni vokativ. Njeni oblici su: genitiv sebe, dativ sebi, akuzativ sebe ili se, instrumental sobom, lokativ sebi.

Povratna prisvojna zamenica svoj (svoja, svoje) kazuje da ono o čemu se govori pripada vršiocu radnje.

Kratki oblik se je akuzativ zamenice sebe: „Ana se češlja” znači „Ana češlja sebe”.

Rešen primer: svoj ili njegov

Objasni razliku: a) Marko je uzeo svoju torbu. b) Marko je uzeo njegovu torbu.

  1. Ko vrši radnju? U obe rečenice torbu uzima Marko.
  2. Rečenica a. Svoj kazuje da torba pripada vršiocu radnje: Marko je uzeo torbu koja je njegova, Markova.
  3. Rečenica b. Njegov ovde upućuje na nekog drugog muškarca o kome se već govorilo, na primer Petra: Marko je uzeo Petrovu torbu.
  4. Proveri. Zameni zamenicu prisvojnim pridevom: a) Marko je uzeo Markovu torbu; b) Marko je uzeo Petrovu torbu. Smisao se razlikuje, pa zamenice nisu svejedno.

5. Prisvojne i pokazne zamenice

Prisvojne zamenice kazuju kome nešto pripada. Menjaju se kao pridevi i slažu se sa imenicom: moj brat, moja sestra, moje selo.

LiceJedan vlasnikViše vlasnika
prvomojnaš
drugotvojvaš
trećenjegov, njennjihov

Pokazne zamenice upućuju na bića i predmete: ovaj za ono što je blizu onoga ko govori, taj za ono što je blizu onoga kome se govori, onaj za ono što je daleko od obojice.

Govornik ja i sagovornik ti; predmet blizu govornika je ovaj, predmet blizu sagovornika je taj, a predmet daleko od obojice je onaj
Ovaj je kod mene, taj kod tebe, onaj daleko od nas

Na isti način postoje pokazne zamenice za osobinu (ovakav, takav, onakav) i za veličinu (ovoliki, toliki, onoliki).

Rešen primer: pridevske zamenice uz imenicu

Pronađi zamenice i odredi vrstu, rod i padež: Moja sestra voli ovu pesmu.

  1. Moja. Kazuje čija je sestra (pripada meni): prisvojna zamenica prvog lica. Uz imenicu sestra je u ženskom rodu, nominativu.
  2. Ovu. Upućuje na pesmu koja je blizu govornika, na primer ona koja upravo svira: pokazna zamenica. Stoji uz imenicu pesmu, pa je u ženskom rodu, akuzativu.
  3. Proveri slaganje. Promeni imenice u muški rod: „Moj brat voli ovaj film.” Zamenice su promenile oblik zajedno sa imenicama, kao pridevi.

6. Upitne, odnosne, neodređene, odrične i opšte zamenice

Od zamenica ko i šta (i od pridevskih koji, čiji, kakav) prave se ostale grupe. Pogledaj kako se smisao menja: ko pita, neko je nepoznata osoba, niko odriče, a svako obuhvata sve.

VrstaImeničkePridevske
upitno-odnosneko, štakoji, čiji, kakav, koliki
neodređeneneko, neštoneki, nečiji, nekakav
odričneniko, ništanikoji, ničiji, nikakav
opštesvako, svaštasvaki, svačiji, svakakav

Upitne i odnosne zamenice

Upitne i odnosne zamenice imaju iste oblike, a razlikuju se po ulozi. Upitna zamenica stoji u pitanju: „Koju knjigu čitaš?” Odnosna zamenica odnosi se na neku reč pre sebe i povezuje dva dela rečenice: „Pročitao sam knjigu koju si mi dao.”

Rešen primer: upitna ili odnosna zamenica

Odredi da li je zamenica upitna ili odnosna: a) Čiji je ovo telefon? b) Ovo je drug čiji sam telefon našao.

  1. Rečenica a. Rečenica je pitanje, a čiji pita kome telefon pripada: upitna zamenica.
  2. Rečenica b. Čiji se odnosi na reč drug pre sebe i spaja dva dela: „Ovo je drug” i „našao sam njegov telefon”: odnosna zamenica.
  3. Proveri. Rečenicu b možeš rastaviti na dve, a zamenica tada postaje prisvojna: „Ovo je drug. Našao sam njegov telefon.” Upitnu rečenicu a tako ne možeš da rastaviš.

7. Ukratko

  • Zamenice zamenjuju imenice ili prideve; imeničke su samostalne, a pridevske se slažu sa imenicom kao pridevi.
  • Lične zamenice imaju tri lica u jednini i množini; u genitivu, dativu i akuzativu imaju naglašeni (mene) i nenaglašeni oblik (me).
  • Kraći oblik je običan, a duži se koristi posle predloga i kada nešto ističeš.
  • Povratna zamenica sebe, se važi za sva lica; svoj kazuje da nešto pripada vršiocu radnje.
  • Pokazne ovaj, taj, onaj kazuju koliko je nešto blizu govorniku i sagovorniku.
  • Od ko, šta i koji grade se neodređene (neko), odrične (niko) i opšte zamenice (svako).

8. Zadaci za vežbu

  1. Pronađi zamenice u rečenici: Ja sam mu rekao da niko ne zna ništa.
  2. Razvrstaj zamenice na imeničke i pridevske: ti, moj, ko, ovaj, niko, čiji, oni, svaki.
  3. Napiši naglašeni i nenaglašeni oblik: ja u dativu, ti u akuzativu, on u genitivu, mi u dativu.
  4. Stavi zamenicu u zagradi u pravi oblik: Pomozi ___ (ja). Idem kod ___ (ona). Volim ___ (ti), a ne ___ (on).
  5. Napiši povratnu zamenicu u pravom obliku: Kupio sam ___ jaknu. Nosim ključ sa ___. Pogledaj ___ u ogledalu.
  6. Odredi vrstu pokaznih zamenica i šta kazuju: ovaj, takav, onoliki.
  7. U poruci pronađi zamenice i odredi vrstu svake: „Da li je neko video moj punjač? Ostavio sam ga na stolu.”
  8. U oglasu pronađi zamenice: „Našli smo nečiji ključ. Vlasnik može da nas pozove.”
  9. Da li je zamenica koji upitna ili odnosna? a) Koji autobus ide do centra? b) Uđi u autobus koji ide do centra.
  10. Objasni zašto kažemo „Idem bez njega”, a ne „Idem bez ga”.
  11. Objasni razliku između rečenica: Ana je pozvala svoju drugaricu. Ana je pozvala njenu drugaricu.
✓Rešenja11 zadataka
  1. ja: lična; mu: lična (nenaglašeni dativ od on); niko: odrična; ništa: odrična.
  2. Imeničke: ti, ko, niko, oni. Pridevske: moj, ovaj, čiji, svaki.
  3. ja, dativ: meni, mi; ti, akuzativ: tebe, te; on, genitiv: njega, ga; mi, dativ: nama, nam.
  4. Pomozi mi. Idem kod nje. Volim tebe, a ne njega.
  5. Kupio sam sebi jaknu. Nosim ključ sa sobom. Pogledaj sebe u ogledalu.
  6. ovaj: pokazna za bića i predmete (blizu govornika); takav: pokazna za osobinu; onoliki: pokazna za veličinu.
  7. neko: neodređena; moj: prisvojna; ga: lična (nenaglašeni akuzativ od on, zamenjuje reč punjač).
  8. nečiji: neodređena pridevska zamenica (ključ nepoznatog vlasnika); nas: lična zamenica prvog lica množine, akuzativ.
  9. a) Upitna: rečenica je pitanje. b) Odnosna: koji se odnosi na reč autobus i povezuje dva dela rečenice.
  10. Posle predloga bez koristi se naglašeni, duži oblik zamenice, kao i u „bez mene” i „bez tebe”. Kraći oblik ga je enklitika: nema svoj naglasak i naslanja se na reč ispred sebe, pa se koristi kada se ništa ne ističe (Vidim ga).
  11. U prvoj rečenici Ana je pozvala drugaricu koja je njena, Anina (svoj se odnosi na vršioca radnje). U drugoj rečenici njenu upućuje na neku drugu žensku osobu o kojoj se govorilo, pa je Ana pozvala drugaricu te osobe.

Sve lekcije

Prijava i Registracija

Prijavite se ili otvorite nalog za brz, siguran i jednostavan pristup vašem profilu i dodatnim sadržajima sajta.
Brza prijava i jednostavna registracija omogućavaju vam siguran i lak pristup vašem profilu.

Registracijom na našem sajtu prihvatate naše Uslove i Pravila korišćenja.