Učitava se...

Srpski jezik

Gramatika, pravopis i jezičke nedoumice srpskog jezika, uz objašnjenja pravila i primere njihove upotrebe

Pisanje stranih reči i imena

Transkripcija

Prilagođeno pisanje: strane glasove prenosiš našim slovima, po pravopisnim pravilima (pizza, pica).
2
Načina: izvorno i prilagođeno
Šekspir
Ukorenjen oblik

Ime grada u sastavu

Prvi put pominješ Chicago: „Moj ujak živi u gradu Čikago (Chicago).” Posle pišeš samo Čikago.
✕
Chicago
✓
Čikago

Probaj pre otvaranja rešenja

Napiši prilagođeno: Chicago, München, Zürich, New York.
12
Zadataka
✓
Rešenja

Pica, Šekspir i Minhen: kako pišemo ono što dolazi iz drugih jezika

1. Strane reči oko nas

Na jelovniku čitaš pica, u sportskoj vesti korner i ofsajd, u školi gimnazija i hemija. Sve su to reči iz drugih jezika, ali ih pišeš našim slovima i onako kako ih izgovaraš.

Neke pozajmljenice su toliko stare da ih i ne osećaš kao strane: puška, čarapa, košulja, sat, sapun, kralj. Druge još prepoznaješ kao strane i njih treba koristiti s merom: kad nema naše zamene, u nauci i tehnici. O tome koje reči imaju domaću zamenu čitaj u lekciji Reči stranog porekla i njihove zamene.

Transkripcija

Transkripcija je prenošenje glasova jednog jezika u drugi slovima tog drugog jezika, to jest prilagođeno pisanje. Kada se radi po utvrđenim pravopisnim pravilima, zove se pravopisna transkripcija. U srpskom jeziku tim pitanjima bavi se Odbor za standardizaciju srpskog jezika.

U ovoj lekciji učiš kako se pišu strane opšte reči, kako strana imena ljudi i mesta i zašto neka imena pišemo drugačije nego što ih stranci izgovaraju.

2. Opšte reči: piši kako se izgovara

Opšte imenice i pridevi iz živih jezika pišu se onako kako se izgovaraju u jeziku iz kog su došli, ali prilagođeno našem pismu i našim glasovima: gulaš, ambalaža, intervju, korner, ofsajd, duet, bas, bife, šofer, kompjuter.

Reči iz klasičnih jezika, grčkog i latinskog, odavno su odomaćene, pa se i one pišu kako se izgovaraju: astronomija, instrument, hemija, gimnazija, hirurgija, a od imena Homer, Aristotel, Ciceron, Cezar, Olimp.

Italijanski zapis pizza, izgovor p-i-ts-a, naš zapis pica
Od zapisa preko izgovora do našeg slova

Rešen primer: pizza

Kako se po našem pravopisu piše italijanska reč pizza?

  1. Ne gledaj strana slova, nego izgovor. Italijani izgovaraju p, i, ts, a.
  2. Nađi naše glasove. Svi ti glasovi postoje u srpskom: p, i, c (glas ts), a.
  3. Napiši našim slovima. pica.
  4. Proveri čitanjem. Pročitaj „pica” naglas: izgovaraš isto kao Italijan, a nijedno slovo nije strano. Za opšte reči oblik uvek možeš proveriti i u rečniku stranih reči.

3. Strana imena: izvorno ili prilagođeno

Za imena ljudi i mesta iz jezika koji pišu latinicom postoje dva načina. Prilagođeno pisanje ide i u ćirilici i u latinici: ime pišeš kako se izgovara. Izvorno pisanje ide samo u latinici: ime pišeš kao u jeziku iz kog dolazi.

IzvornoPrilagođeno
ShakespeareŠekspir
HemingwayHemingvej
BoccaccioBokačo
ChicagoČikago
New YorkNjujork
MünchenMinhen
ZürichCirih

Kada ime pišeš izvorno, pri prvom pominjanju u zagradi napišeš kako se izgovara: Hemingway (Hemingvej). Kada ga pišeš prilagođeno, pri prvom pominjanju u zagradi možeš navesti izvorni oblik: Hemingvej (Hemingway). Posle toga zagrada više ne treba. U srpskoj praksi i u latinici se najčešće piše prilagođeno.

Izvorno, samo latinicom: Shakespeare (Šekspir); prilagođeno, ćirilicom i latinicom: Šekspir (Shakespeare); zagrada samo pri prvom pominjanju
Dva načina pisanja stranog imena

Rešen primer: ime grada u sastavu

U sastavu prvi put pominješ grad Chicago. Napiši ga prilagođeno.

  1. Izaberi način. Pišeš prilagođeno, pa ime pišeš onako kako se izgovara: Čikago.
  2. Pogledaj da li je prvo pominjanje. Jeste, pa u zagradi možeš dodati izvorni oblik.
  3. Napiši rečenicu. „Moj ujak živi u gradu Čikago (Chicago).”
  4. Proveri dalje u tekstu. Sledeći put pišeš samo Čikago, bez zagrade, jer se izvorni oblik navodi samo pri prvom pominjanju.

4. Imena iz ruskog i drugih ćiriličkih jezika

Imena iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom (ruski, bugarski, makedonski) pišu se uvek fonetski, kako se izgovaraju, i u ćirilici i u latinici: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Boris Jeljcin. Izvornog latiničkog oblika tu nema, jer ti jezici ne pišu latinicom.

I tu ima prilagođavanja. Kod makedonskih imena u spoj ie ubacuje se j: Georgiev postaje Georgijev, Samardžiev postaje Samardžijev. To je deo opšteg pravila da se piše ija, ije, iju, a ne ia, ie, iu.

Rešen primer: ruski pisac

Na koricama ruske knjige ime pisca Gogolja stoji ćirilicom. Kako ga pišeš u sastavu na latinici?

  1. Odredi jezik. Ruski je slovenski jezik koji piše ćirilicom.
  2. Primeni pravilo. Takva imena pišu se uvek fonetski, kako se izgovaraju, i u ćirilici i u latinici.
  3. Napiši ime. Nikolaj Gogolj.
  4. Proveri. Pitaj se da li postoji izvorni latinički oblik koji bi stavio u zagradu. Ne postoji, jer ruski ne piše latinicom, pa ostaje samo Nikolaj Gogolj.

5. Ustaljena i prevedena imena

Za neke gradove imamo svoja imena, odavno odomaćena: Beč (nemački Wien), Rim (italijanski Roma), Solun, Venecija. Ta se imena pišu isto i ćirilicom i latinicom, kao i Njujork i Mađarska.

Ima i imena koja se ne pišu baš po pravilima transkripcije, ali su se ukorenila i takva ostaju. Zovu se ukorenjeni oblici.

✕

Nije ustaljeno

  • Šejkspir
  • Landon
  • Vošington
  • čao
✓

Ukorenjeno, pravilno

  • Šekspir
  • London
  • Vašington
  • ćao

Iz istog razloga ne menjaju se odavno prihvaćena imena kao Peking, Magelan i Vasko da Gama, čak i kad bi ih nova pravila drugačije prenela.

Rešen primer: Šekspir ili Šejkspir

Drug tvrdi da treba pisati Šejkspir, jer Englezi tako izgovaraju. Ko je u pravu?

  1. Pogledaj pravilo. Po izgovoru bi zaista bilo Šejkspir.
  2. Pogledaj ustaljeni oblik. U srpskom se ukorenio oblik Šekspir.
  3. Odluči. Ukorenjeni oblici se ne menjaju, pa pišeš Šekspir.
  4. Proveri na sličnom primeru. Isto je sa London (a ne Landon) i Vašington (a ne Vošington): ustaljen oblik ima prednost.

6. Transkripcija nije samo slušanje

Pravopisna transkripcija ne oponaša izgovor do kraja. Rusi izgovaraju nešto kao „Maskva”, ali mi pišemo Moskva; pišemo i Volgograd, Romeo, Lajpcig. Kad bi oblik bio predaleko od izvornog zapisa, teško bi se snalazio u literaturi.

Pravila zato često polaze i od pisma stranog jezika:

  • nemačko ch prenosi se kao h (München, Minhen);
  • francusko ch prenosi se kao š;
  • izbegavaju se sklopovi teški za izgovor: Gandi, a ne Gandhi.

Pravila za prenošenje imena iz većih jezika (engleskog, nemačkog, francuskog, italijanskog, španskog, ruskog i drugih) posebno su obrađena u Pravopisu srpskoga jezika, na desetinama strana. Za jezike koje Pravopis ne obrađuje glavno pravilo je: drži se oblika koji je već ušao u upotrebu.

7. Ukratko

  • Opšte strane reči pišeš kako se izgovaraju, našim slovima: pica, intervju, šofer, hemija.
  • Strana imena iz latiničkih jezika pišeš prilagođeno (Šekspir) ili, samo u latinici, izvorno (Shakespeare).
  • Pri prvom pominjanju u zagradi ide izgovor (uz izvorni oblik) ili izvorni oblik (uz prilagođeni).
  • Imena iz ruskog, bugarskog i makedonskog pišeš uvek fonetski: Lav Tolstoj, Georgijev.
  • Ustaljena i ukorenjena imena ostaju: Beč, Rim, Šekspir, London, ćao.
  • Transkripcija nije čisto fonetska: Moskva, nemačko ch je h, francusko ch je š.

8. Zadaci za vežbu

  1. Napiši prilagođeno: Chicago, München, Zürich, New York.
  2. Navedi tri reči stranog porekla koje danas i ne osećamo kao strane.
  3. Na jelovniku piše: „pizza sa šunkom”. Kako se ta reč piše po našem pravopisu?
  4. U sportskoj vesti piše: „Utakmica je odigrana u Münchenu.” Ispravi za tekst na srpskom.
  5. Rusko prezime Jesenjin pišeš u tekstu na latinici. Da li postoji izvorni latinički oblik koji bi stavio u zagradu? Objasni.
  6. Šekspir ili Šejkspir? London ili Landon?
  7. Kako se u srpskom prenosi nemačko ch, a kako francusko ch?
  8. Napiši prilagođeno ime Gandhi i objasni zašto se h izostavlja.
  9. Kako se na srpskom zovu gradovi Wien i Roma?
  10. U tekstu prvi put pišeš izvorno ime Hemingway. Šta dodaješ u zagradi?
  11. Objasni zašto pišemo Moskva, a ne Maskva.
  12. Prijatelju pišeš poruku na rastanku. Da li pišeš čao ili ćao?
✓Rešenja12 zadataka
  1. Čikago, Minhen, Cirih, Njujork.
  2. Na primer: puška, čarapa, košulja (može i sat, sapun, kralj).
  3. pica sa šunkom. Opšte reči pišemo kako se izgovaraju.
  4. „Utakmica je odigrana u Minhenu.” Ime grada München prilagođeno se piše Minhen; nemačko ch prenosi se kao h.
  5. Ne postoji. Ruski piše ćirilicom, pa se ruska imena pišu uvek fonetski: Jesenjin.
  6. Šekspir i London. To su ukorenjeni oblici, iako se po izgovoru razlikuju.
  7. Nemačko ch kao h, francusko ch kao š.
  8. Gandi. Izbegavaju se sklopovi teški za izgovor.
  9. Beč i Rim.
  10. Izgovor: Hemingway (Hemingvej).
  11. Transkripcija nije čisto fonetska: ne treba se previše udaljiti od izvornog zapisa, da bi se ime lako prepoznalo i našlo u literaturi.
  12. ćao. To je ukorenjen oblik, iako bi po pravilima za italijanski bilo čao.

Sve lekcije

Prijava i Registracija

Prijavite se ili otvorite nalog za brz, siguran i jednostavan pristup vašem profilu i dodatnim sadržajima sajta.
Brza prijava i jednostavna registracija omogućavaju vam siguran i lak pristup vašem profilu.

Registracijom na našem sajtu prihvatate naše Uslove i Pravila korišćenja.