Kad se dva suglasnika nađu jedan do drugog, prvi se često prilagodi drugom
1. Šta je jednačenje suglasnika
U ovoj lekciji učiš zašto kažemo i pišemo vrapca, a ne „vrabca”, i stambeni, a ne „stanbeni”. Naučićeš dve glasovne promene: jednačenje po zvučnosti i jednačenje po mestu tvorbe, i kada se one beleže u pisanju.
Izgovori polako reč vrabac, pa reč vrapca. U prvoj čuješ b, u drugoj p. Kada se izgubi a, glas b dođe tik do glasa c. Teško je izgovoriti zvučno b odmah ispred bezvučnog c, pa se b pretvara u svog bezvučnog parnjaka p.
Jednačenje suglasnika
Jednačenje suglasnika (asimilacija) je glasovna promena u kojoj se prvi od dva susedna suglasnika izjednačava sa drugim. Kod jednačenja po zvučnosti prvi suglasnik postaje zvučan ili bezvučan kao drugi. Kod jednačenja po mestu tvorbe prvi suglasnik prelazi na mesto izgovora drugog.
Promena uvek ide unazad: drugi suglasnik ostaje isti, a menja se prvi. Zato je dobro da prvo pogledaš drugi suglasnik u grupi. Ako ti treba ponavljanje o zvučnim i bezvučnim glasovima, pogledaj lekciju Glasovi srpskog jezika.
2. Zvučni i bezvučni parovi
Jednačenje po zvučnosti radi samo sa šumnim suglasnicima koji imaju parnjaka. Parnjaci se izgovaraju na istom mestu i na isti način, a razlikuju se samo po tome da li glasnice trepere.
| Zvučni | b | g | d | đ | ž | z | dž | nema | nema | nema |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Bezvučni | p | k | t | ć | š | s | č | f | h | c |
Ima sedam parova. Bezvučni f, h i c nemaju zvučnog parnjaka. Sonanti (v, j, l, lj, m, n, nj, r) jesu zvučni, ali ne učestvuju u ovoj promeni.
Pravilo zvučnosti
Dva šumna suglasnika jedan do drugog moraju biti iste zvučnosti: bezvučni ide samo ispred bezvučnog, a zvučni samo ispred zvučnog. Ako nisu, prvi se zamenjuje svojim parnjakom.
3. Jednačenje po zvučnosti
Promena ima dva smera. Kada zvučni suglasnik postane bezvučan, to je obezvučavanje. Kada bezvučni postane zvučan, to je ozvučavanje.
| Promena | Primeri |
|---|---|
| obezvučavanje | vrabac → vrapca, gladak → glatka, nizak → niska, od + pisati → otpisati |
| ozvučavanje | s + guliti → zguliti, s + baciti → zbaciti, svat → svadba, top + džija → tobdžija, burek + džija → buregdžija, učiti → udžbenik |
Glas v se ponaša kao sonant. Ispred njega mogu stajati i zvučni i bezvučni suglasnici: svati i tvor, ali i zvati i dvor. Zato se s u reči svati ne menja u z.
Glasovi f, h i c ne mogu da se promene, jer nemaju parnjaka. Ali oni sami, kao bezvučni, menjaju zvučni suglasnik ispred sebe: raz + formirati → rasformirati, pod + hraniti → pothraniti, iz + cureti → iscureti.
Rešen primer: težak → teški
Zašto se množina prideva težak piše teški, a ne „težki”?
- Nađi grupu. U obliku teški nestaje a (nepostojano a), pa se ž nađe tik do k.
- Pogledaj drugi suglasnik. K je bezvučan.
- Uporedi prvi. Ž je zvučan, a parnjak mu je š.
- Izjednači. Ž postaje š: težak → teški. Promena je obezvučavanje i piše se.
4. Kada se jednačenje ne piše
Naš pravopis je fonološki: jednačenje po zvučnosti uglavnom se i izgovara i piše. Ipak, postoji nekoliko važnih slučajeva u kojima se izgovor menja, a slovo ostaje isto.
Na granici dve reči. Kažemo „kot kuće”, ali pišemo kod kuće. Jednačenje se piše samo unutar jedne reči.
Grupe ds i dš. U rečima predsednik, podsetiti, gradski, ljudski, podšišati i odšetati d se u govoru stapa sa sledećim glasom, ali se piše d. Tako se lakše vidi od koje reči je nastala nova reč. Na isti način se piše i bratski.
gratski, pretsednik, otsesti
gradski, predsednik, odsesti
Oblike sa leve strane propisivao je Belićev pravopis iz 1923. godine. Danas se pišu oblici sa desne strane.
Još nekoliko izuzetaka. Pišemo podtačka, jer bi u „pottačka” ili „potačka” predmetak pod postao neprepoznatljiv. U predmetku post nema jednačenja: postdiplomac. Ni u nekim stranim imenima jednačenja nema: Vašington, Potsdam.
Rešen primer: gradski
Pridev od reči grad izgovaramo „gracki”. Kako se piše?
- Nađi grupu. Grad + ski: d se nađe ispred s.
- Šta se čuje. D bi ispred bezvučnog s postalo t, a t i s se u govoru stapaju u c.
- Primeni izuzetak. Grupa ds se ne jednači u pisanju.
- Napiši. Pravilno je gradski. Isto tako ljudski, predsednik, podsetiti.
5. Jednačenje po mestu tvorbe: s, z i h
Kod ove promene suglasnik ne menja zvučnost nego mesto na kome se izgovara. Glasovi s i z izgovaraju se kod zuba. Kada se nađu ispred prednjonepčanih glasova (š, ž, č, ć, dž, đ, lj, nj), prelaze u š i ž.
| Od | Postaje | Primeri |
|---|---|---|
| z ispred nj, lj | ž | paziti → pažnja, pažljiv |
| s ispred nj, lj | š | prositi → prošnja, snositi → snošljiv |
| s ispred č | š | s + čistiti → ščistiti |
| h ispred č, ć | š | orah → oraščić, trbuh → trbuščić |
Pazi na jedan izuzetak. Kada se predmetak iz, raz ili s nađe ispred lj ili nj, jednačenja nema: izljubiti, razljutiti, sljubiti. Ispred ostalih prednjonepčanih glasova i predmeci se menjaju: ščistiti.
Rešen primer: beščastan
Od bez + častan nastaje beščastan. Koliko promena se dogodilo?
- Nađi grupu. Z se nađe ispred č.
- Prva promena, po zvučnosti. Č je bezvučno, pa z postaje s: bes-častan.
- Druga promena, po mestu tvorbe. S ispred prednjonepčanog č postaje š: beščastan.
- Zaključi. Dve promene, jedna za drugom. Isto se dešava u reči iščekivati: iz → is → iš.
6. N ispred b i p
Nosni glas n ispred usnenih b i p prelazi u m, jer se i m izgovara usnama. U govoru se ova promena čuje uvek, ali se ne piše uvek.
Kada se piše m
U izvedenicama, kada se na reč dodaje nastavak, m se piše: stan → stambeni, zelen → zelembać. U složenicama i iza predmetaka piše se n, iako se čuje m: jedanput, vodenbuba, vanpartijski, stranputica.
Razlog je isti kao kod reči gradski: u složenici se čuva oblik obe reči od kojih je nastala. Kada pišeš jedanput, odmah vidiš reči jedan i put.
- Da li je n ispred b ili p? Ako nije, nema promene.
- Da li je reč izvedenica ili složenica? Proveri da li je drugi deo nastavak (stam-beni) ili cela reč (jedan-put).
- Napiši. Uz nastavak piši m, a u složenici n.
7. Ukratko
- Kod jednačenja se prvi od dva susedna suglasnika prilagođava drugom.
- Po zvučnosti: zvučni ispred bezvučnog postaje bezvučan (vrapca), a bezvučni ispred zvučnog postaje zvučan (svadba).
- Sonanti i v ne izazivaju jednačenje; f, h i c ga izazivaju, ali se sami ne menjaju.
- Ne piše se: na granici reči (kod kuće), u grupama ds i dš (gradski, podšišati), u rečima podtačka i postdiplomac.
- Po mestu tvorbe: s, z, h ispred prednjonepčanih postaju š, ž (pažnja, oraščić), ali ne iza predmetka ispred lj i nj (izljubiti).
- N ispred b i p: m se piše u izvedenicama (stambeni), n u složenicama (jedanput).
Kako se suglasnici gube kada se nađu dva ista, učiš u lekciji Nepostojano a, gubljenje suglasnika i prelazak l u o.
8. Zadaci za vežbu
- Napiši zvučne parnjake glasova p, k, t, s, š, ć i č.
- Dopuni: vrabac → bez ___; gladak → ona je ___; nizak → ona je ___.
- Spoji i napiši reč: s + baciti, od + pisati, s + guliti.
- Dodaj nastavak -džija rečima top i burek.
- U rečima svati i tvor bezvučni s i t stoje ispred zvučnog v. Zašto se ne menjaju?
- Objasni promene: raz + formirati → rasformirati, pod + hraniti → pothraniti, iz + cureti → iscureti.
- Koji oblik je pravilan: gratski ili gradski, pretsednik ili predsednik, podšišati ili potšišati?
- Napiši reč koja nastaje i podvuci glas koji se promenio: paziti → ___nja, snositi → ___ljiv, orah → ___čić.
- U oglasu piše: „Izdajem stanbeni prostor.” Ispravi grešku i objasni.
- Drug ti piše: „Bio sam tamo samo jedamput.” Kaže da tako čuje. Kako se piše i zašto?
- Objasni dve promene u reči iščekivati (iz + čekivati).
✓Rešenja11 zadataka
- b, g, d, z, ž, đ i dž.
- Bez vrapca; ona je glatka; ona je niska. Zvučni b, d, z ispred bezvučnih c, k postaju p, t, s.
- Zbaciti, otpisati, zguliti. U prvom i trećem s ispred zvučnog postaje z, u drugom d ispred bezvučnog p postaje t.
- Tobdžija, buregdžija: bezvučni p i k ispred zvučnog dž postaju b i g.
- V se ponaša kao sonant i ne izaziva jednačenje po zvučnosti, pa ispred njega mogu stajati i zvučni i bezvučni suglasnici (svati, zvati; tvor, dvor).
- F, h i c su bezvučni, pa zvučni z i d ispred njih postaju s i t. Oni sami se ne menjaju, jer nemaju zvučnog parnjaka.
- Gradski, predsednik, podšišati: grupe ds i dš se ne jednače u pisanju.
- Pažnja (z → ž), snošljiv (s → š), oraščić (h → š): jednačenje po mestu tvorbe ispred prednjonepčanih nj, lj, č.
- „Izdajem stambeni prostor.” Stambeni je izvedenica od stan, a u izvedenicama se n ispred b piše kao m.
- Jedanput. To je složenica od jedan i put; m se čuje, ali se u složenicama piše n.
- Prvo jednačenje po zvučnosti: z ispred bezvučnog č postaje s (isčekivati). Zatim po mestu tvorbe: s ispred prednjonepčanog č postaje š (iščekivati).




