Učitava se...

Srpski jezik

Gramatika, pravopis i jezičke nedoumice srpskog jezika, uz objašnjenja pravila i primere njihove upotrebe

Glagoli: lice, broj, vreme, vid i rod

Šta kazuje glagol

Glagol označava radnju, stanje ili zbivanje i menja se po licu, broju, vremenu i načinu.
3
Lica
7
Vremena

Svršen ili nesvršen

Ana je čitala knjigu: radnja traje. Pročitala je ceo časopis: radnja je završena.
Čitati
Nesvršen
Svršen
Pročitati

Probaj pre otvaranja rešenja

Napiši infinitivnu i prezentsku osnovu: pevati, gledati, seći.
11
Zadataka
✓
Rešenja

Glagol kazuje radnju, stanje ili zbivanje i menja se po licu, broju i vremenu

1. Šta je glagol

U ovoj lekciji učiš šta je glagol i po čemu se glagoli menjaju: po licu, broju, vremenu i načinu. Videćeš i šta su glagolski vid i glagolski rod, šta je infinitiv i kako se nalaze glagolske osnove.

Pogledaj tri rečenice: „Sestra crta mačku.” „Beba spava.” „Napolju seva.” U prvoj neko nešto radi, u drugoj se neko nalazi u nekom stanju, a u trećoj se nešto dešava, a da niko to ne radi. Sve tri istaknute reči su glagoli.

Glagol

Glagol je promenljiva reč koja označava radnju (pevati, crtati, pisati), stanje (spavati, rasti) ili zbivanje (sevati, grmeti). Menja se po licu, broju, vremenu i načinu, a ima i vid i rod. Promena glagola zove se sprezanje ili konjugacija.

Kod radnje vršilac postoji i utiče na ono što radi. Kod stanja neko postoji, ali svojom voljom ne određuje šta se dešava: niko ne odlučuje da raste. Kod zbivanja uz glagol nema vršioca: ne pitaš ko seva ili ko grmi. Glagoli su jedna od deset vrsta reči; ostale vidi u lekciji Vrste reči.

2. Lice i broj glagola

Kada kažeš radim, svi znaju da govoriš o sebi. Kada kažeš radiš, govoriš o onome s kim razgovaraš. Kraj glagola menja se prema tome ko vrši radnju i koliko ih je.

Tri lica i dva broja

Prvo lice je onaj ko govori (ja, mi), drugo lice onaj s kim se govori (ti, vi), a treće lice neko ili nešto o čemu se govori (on, ona, ono, oni, one, ona). Broj je jednina ili množina.

LiceJedninaMnožina
1. lice(ja) radim(mi) radimo
2. lice(ti) radiš(vi) radite
3. lice(on, ona, ono) radi(oni, one, ona) rade

Zamenica u zagradi nije obavezna. Nastavak glagola već kazuje lice i broj, pa je rečenica „Radimo do pet.” potpuna i bez reči mi.

U nekim oblicima glagol pokazuje i muški, ženski ili srednji rod: Marko je radio, Ana je radila, dete je radilo. Taj rod nose samo glagolski pridevi, kao što je radio; to nije isto što i glagolski rod iz petog odeljka.

Rešen primer: lice i broj

Odredi lice i broj glagola u poruci: Kasnim pet minuta, a vi već sedite u učionici.

  1. Nađi glagole. Reči koje kazuju radnju ili stanje su kasnim i sedite.
  2. Kasnim. Nastavak -m kazuje da govori ja: prvo lice jednine.
  3. Sedite. Nastavak -te i zamenica vi kazuju drugo lice množine.
  4. Proveri. Dodaj zamenicu ispred: ja kasnim, vi sedite. Zamenice se slažu sa nastavcima, pa je određivanje tačno.

3. Glagolsko vreme i glagolski način

„Juče sam čitao, danas čitam, sutra ću čitati.” Isti glagol menja oblik prema tome kada se radnja dešava. Ti oblici su glagolska vremena.

Kada se radnja dešavaGlagolska vremena
u prošlostiperfekat, aorist, imperfekat, pluskvamperfekat
sadaprezent
u budućnostifutur prvi, futur drugi

Srpski jezik ima sedam glagolskih vremena. Pored njih postoje dva glagolska načina, koja kazuju stav govornika prema radnji koja još nije ostvarena: imperativ (Piši!) i potencijal (Pisao bih). Kako se svaki od tih oblika gradi i kada se upotrebljava, uči se u lekciji Glagolski oblici.

4. Glagolski vid: svršeni i nesvršeni glagoli

Uporedi: „Marko je pisao pismo.” i „Marko je napisao pismo.” Obe rečenice govore o prošlosti, ali iz prve ne znaš da li je pismo gotovo, a iz druge znaš da jeste. Razlika je u vidu glagola.

Glagolski vid

Glagolski vid je osobina glagola da pokaže da li je radnja završena ili nije. Nesvršeni glagoli kazuju radnju koja traje i nije ograničena (sedeti, skakati). Svršeni glagoli kazuju radnju koja se cela izvršila (sesti, skočiti).

Podela glagola po vidu: nesvršeni (trajni, učestali), svršeni (početni, završeni, trenutni) i dvovidski glagoli, sa po jednim primerom
Nesvršeni, svršeni i dvovidski glagoli

Nesvršeni glagoli mogu biti trajni, kada radnja traje bez prekida (čitati, gledati), i učestali, kada radnja traje sa prekidima (dolaziti). Svršeni glagoli mogu biti početni, kada kazuju početak radnje (poleteti, zaplivati), završeni, kada kazuju njen kraj (otpevati, naučiti), i trenutni, kada se cela radnja desi u jednom trenutku (sesti, trepnuti).

Glagoli najčešće dolaze u parovima. Od nesvršenog glagola svršeni se često pravi dodavanjem prefiksa (dela ispred reči): prati → oprati, pisati → napisati. Ima i obrnutih parova, gde je osnovni glagol svršen, a nesvršeni nastaje promenom: dignuti → dizati. Neki glagoli su dvovidski: isti glagol može biti i svršen i nesvršen, a vid se zaključuje iz rečenice. Takav je glagol ručati: „Ručam svaki dan u dva.” (nesvršen) i „Kad budem ručao, javiću ti se.” (svršen).

Rešen primer: svršen ili nesvršen

Odredi vid glagola: Ana je čitala knjigu, a onda je za jedno veče pročitala ceo časopis.

  1. Čitala. Glagol čitati kazuje radnju koja je trajala; iz rečenice ne znaš da li je knjiga završena. To je nesvršen, trajni glagol.
  2. Pročitala. Glagol pročitati kazuje radnju koja se cela izvršila: časopis je gotov. To je svršen glagol.
  3. Uoči par. Čitati i pročitati su par: svršeni glagol nastao je dodavanjem prefiksa pro-.
  4. Proveri. Postavi pitanje: da li je posao završen? Za čitala ne znamo, za pročitala znamo da jeste. Vid je dobro određen.

5. Glagolski rod: prelazni, neprelazni i povratni glagoli

„Tata čita novine.” „Tata spava.” „Tata se brije.” U prvoj rečenici radnja prelazi na predmet (novine), u drugoj nema predmeta, a u trećoj tata radnju vrši na sebi.

Glagolski rod

Po predmetu radnje glagoli se dele na prelazne, kod kojih se radnja vrši na nekome ili nečemu, pa uz glagol stoji objekat (čitati knjigu), neprelazne, kod kojih predmeta radnje nema (spavati, ići), i povratne, koji uvek imaju uz sebe rečcu se (kupati se).

Šema glagolskog roda: kod prelaznog glagola radnja prelazi na predmet, kod neprelaznog nema predmeta, a kod povratnog se vraća na vršioca
Kuda ide radnja: na predmet, nigde ili nazad na vršioca

Povratni glagoli nisu svi isti. Kod pravih povratnih vršilac radnju vrši na samom sebi, pa se se može zameniti sa sebe bez promene značenja: umivati se, umivati sebe. Kod nepravih povratnih takva zamena ne ide (veseliti se, smrznuti se). Kod uzajamno povratnih više vršilaca radi istu radnju jedan drugome (rukovati se, svađati se). O objektu, predmetu radnje u rečenici, više u lekciji Objekat i priloške odredbe.

Rešen primer: kakav je glagol po rodu

Odredi glagolski rod: Brat pere auto, sestra se češlja, a komšije se pozdravljaju.

  1. Pere. Šta brat pere? Auto. Uz glagol stoji predmet radnje, pa je prati prelazni glagol.
  2. Se češlja. Uz glagol je se. Zameni: sestra češlja sebe. Značenje je isto, pa je to pravi povratni glagol.
  3. Se pozdravljaju. Komšije pozdravljaju jedni druge: više vršilaca, ista radnja. To je uzajamno povratni glagol.
  4. Proveri. Uz svaki glagol postavi pitanje koga ili šta. Brat pere šta? Auto. Kod se češlja i se pozdravljaju novog predmeta nema: radnja se vraća na same vršioce.

6. Aktivne i pasivne rečenice

Uporedi: „Učenici su nacrtali mapu.” i „Mapa je nacrtana.” U prvoj rečenici u središtu su učenici, oni vrše radnju. U drugoj je u središtu mapa, na kojoj je radnja izvršena, a ko je crtao više se i ne kaže.

Aktiv i pasiv

Rečenice sa aktivnim oblicima glagola zovu se aktivne, a rečenice sa pasivnim oblicima pasivne. Pasiv (trpno stanje) se gradi od glagolskog prideva trpnog i pomoćnog glagola biti (mapa je nacrtana), ili od glagola i rečce se (most se gradi).

Glagolski pridev trpni postoji samo kod prelaznih glagola, jer samo kod njih postoji nešto što „trpi” radnju. Primeri: nacrtati → nacrtan, pročitati → pročitan, pozvati → pozvan. Od glagola spavati pasiv ne možeš napraviti.

7. Infinitiv i glagolske osnove

Kada tražiš glagol u rečniku, nalaziš ga u obliku pevati, pisati, peći. To je infinitiv, osnovni oblik glagola.

Infinitiv i osnove

Infinitiv je neličan glagolski oblik koji se završava na -ti ili -ći (čitati, plesti, seći). Od glagola se izdvajaju dve osnove. Infinitivna osnova dobija se kada se odbije -ti: peva-ti → peva. Prezentska osnova dobija se kada se od prvog lica množine prezenta odbije -mo: gleda-mo → gleda.

Kod glagola na -ći i kod onih gde je ispred -ti suglasnik, infinitivna osnova se traži preko prvog lica jednine aorista, od koga se odbije -oh: seći → sekoh → sek, plesti → pletoh → plet. Osnove su važne jer se od njih, dodavanjem nastavaka, grade glagolski oblici.

Rešen primer: dve osnove glagola pisati

Nađi infinitivnu i prezentsku osnovu glagola pisati.

  1. Infinitivna osnova. Odbij -ti: pisa-ti → pisa.
  2. Prezentska osnova. Napravi prvo lice množine prezenta: mi pišemo. Odbij -mo: piše-mo → piše.
  3. Uporedi. Osnove nisu iste: pisa i piše. Zato se kod glagola uvek traže obe.
  4. Proveri. Od prve osnove gradi se pisao (pisa + -o), a od druge pišem (piše + -m). Oba oblika postoje, pa su osnove dobro nađene.

8. Ukratko

  • Glagol označava radnju, stanje ili zbivanje i menja se (sprezanje).
  • Glagol ima tri lica i dva broja; nastavak kazuje ko vrši radnju.
  • Ima sedam glagolskih vremena i dva glagolska načina (imperativ i potencijal).
  • Po vidu glagoli su nesvršeni, svršeni ili dvovidski.
  • Po rodu glagoli su prelazni, neprelazni ili povratni; pasiv se pravi samo od prelaznih.
  • Infinitiv se završava na -ti ili -ći; glagol ima infinitivnu i prezentsku osnovu.

9. Zadaci za vežbu

  1. Pronađi glagole i reci da li kazuju radnju, stanje ili zbivanje: Beba spava, napolju grmi, a tata čita novine.
  2. Odredi lice i broj: pišem, čitaš, trče, radimo, gledate, peva.
  3. Poruka glasi: „Stižem za deset minuta, čekajte me ispred škole.” Odredi lice i broj oba glagola.
  4. Odredi vid: sedeti, sesti, skakati, skočiti, dolaziti, poleteti.
  5. Napiši glagol drugog vida: pisati, prati, dignuti.
  6. Da li je glagol prelazni ili neprelazni? a) Deca spavaju. b) Deca gledaju crtani film. c) Ana ide u školu. d) Ana čita knjigu.
  7. Kakvi su povratni glagoli: češljati se, rukovati se, veseliti se?
  8. Pretvori u pasivnu rečenicu: a) Učenici su nacrtali mapu. b) Komšija je pozvao majstora.
  9. Napiši infinitivnu i prezentsku osnovu: pevati, gledati, seći.
  10. Objasni zašto u rečenici „Idemo u bioskop.” ne moramo da kažemo ko ide.
  11. U oglasu piše: „Prodajem bicikl, zovite posle šest.” Odredi lice, broj i vid oba glagola.
✓Rešenja11 zadataka
  1. Spava: stanje; grmi: zbivanje (nema vršioca); čita: radnja.
  2. pišem: 1. lice jednine; čitaš: 2. lice jednine; trče: 3. lice množine; radimo: 1. lice množine; gledate: 2. lice množine; peva: 3. lice jednine.
  3. Stižem: 1. lice jednine (ja). Čekajte: 2. lice množine (vi); to je zapovedni oblik, imperativ.
  4. sedeti: nesvršen; sesti: svršen (trenutni); skakati: nesvršen; skočiti: svršen; dolaziti: nesvršen (učestali); poleteti: svršen (početni).
  5. pisati → napisati; prati → oprati; dignuti → dizati.
  6. a) spavaju: neprelazni. b) gledaju: prelazni, predmet radnje je crtani film. c) ide: neprelazni. d) čita: prelazni, predmet radnje je knjiga.
  7. Češljati se: pravi povratni (češljati sebe). Rukovati se: uzajamno povratni (dvoje se rukuje jedno s drugim). Veseliti se: nepravi povratni (se se ne može zameniti sa sebe).
  8. a) Mapa je nacrtana. b) Majstor je pozvan.
  9. pevati: peva i peva (pevamo); gledati: gleda i gleda (gledamo); seći: sek (sekoh) i seče (sečemo).
  10. Nastavak -mo u reči idemo kazuje prvo lice množine, pa se zna da je vršilac mi. Zato zamenica nije potrebna.
  11. Prodajem: 1. lice jednine, nesvršen glagol. Zovite: 2. lice množine (imperativ), nesvršen glagol.

Sve lekcije

Prijava i Registracija

Prijavite se ili otvorite nalog za brz, siguran i jednostavan pristup vašem profilu i dodatnim sadržajima sajta.
Brza prijava i jednostavna registracija omogućavaju vam siguran i lak pristup vašem profilu.

Registracijom na našem sajtu prihvatate naše Uslove i Pravila korišćenja.