Pretraga prihvata i unos bez kvačica.
Ukupno reči: 163.
Nema reči za taj unos. Probajte kraću reč ili izaberite „Prikaži sve”.
Prisvojni pridevi na -ov, -ev, -in izvedeni od vlastitih imena pišu se velikim slovom, pa i u ovom izrazu nastalom po junaku Ahilu.
Primer: Matematika mu je oduvek bila Ahilova peta.
Pridevi na -ski, -ški i -čki izvedeni od imena pišu se malim slovom, iako se ime (Amerika) piše velikim.
Primer: Gledali smo jedan stari američki film.
Piše se bez jednačenja suglasnika: u imenima gde se oseća granica između delova, ć ispred g ostaje nepromenjeno.
Primer: Leti smo obišli Andrićgrad.
Nazivi stanovnika država i kontinenata pišu se velikim početnim slovom, kao i nazivi pripadnika naroda.
Primer: Moj komšija je Australijanac rodom iz Sidneja.
Piše se sa crticom, kao polusloženica: oba dela čuvaju svoj naglasak, a prvi deo se ne menja po padežima.
Primer: Na auto-putu je jutros bila velika gužva.
Piše se sa j (avlija, avlijski). Srpski pravopis je fonetski, ali čuva i ovakve primese etimološkog pisanja.
Primer: Avlijska vrata su opet ostala otvorena.
Piše se sa t. U ovakvim novijim rečima suglasnik t se čuva i piše, iako se u starijim rečima u istoj grupi gubi.
Primer: Stari azbestni krov skinuli su majstori u zaštitnim odelima.
Kod geografskih imena od više reči velikim slovom piše se samo prva reč, a ostale samo ako su same vlastita imena.
Primer: Balkansko poluostrvo zapljuskuje nekoliko mora.
Piše se sa crticom: dve imenice, od kojih jedna bliže određuje drugu, zajedno označavaju jedan pojam.
Primer: Svaki stari grad imao je svoju baš-čaršiju.
Imena stranih gradova koja su odavno prilagođena našem jeziku pišu se prema izgovoru i u ćirilici i u latinici, kao Njujork, Venecija i Rim.
Primer: Brat radi u Beču već deset godina.
Piše se sa s: z iz bez ispred bezvučnog p prelazi u s, a jednačenje se u srpskom piše, ne samo izgovara. Nije pravilno: bezplatan.
Primer: Ulaz na koncert je besplatan.
Piše se sa jednim z: kad se bez i značajan spoje, dva ista suglasnika svode se na jedan. Nije pravilno: bezznačajan.
Primer: Greška je bila beznačajna i brzo smo je ispravili.
Piše se sa jednim ž: z iz bez ispred ž prelazi u ž, pa se dva ista suglasnika svode na jedan. Nije pravilno: bezžični, bežžični.
Primer: Kupio sam bežični miš za računar.
Imena praznika pišu se velikim početnim slovom, kao Vaskrs, Bajram ili Đurđevdan.
Primer: Za Božić se cela porodica okupi kod bake.
Skraćenica za broj piše se sa tačkom, kao i druge skraćenice koje se u čitanju izgovaraju cele (str., tj., itd.).
Primer: Stanujemo u zgradi br. 14.
U imenima ulica i trgova od više reči velikim slovom piše se prva reč i vlastita imena u nazivu, a ostale reči malim.
Primer: Autobus staje na Bulevaru Nikole Tesle.
Piše se sa g: k iz burek ispred zvučnog dž prelazi u g (jednačenje po zvučnosti).
Primer: Buregdžija na uglu otvara već u pet ujutru.
Imena iz grčkog i latinskog odavno su prilagođena našem jeziku i pišu se onako kako se izgovaraju, kao Homer, Aristotel ili Cezar.
Primer: Na času latinskog čitali smo Cicerona.
Ime švajcarskog grada piše se prema izgovoru. U latinici se može pisati i izvorno (Zürich), a tada se pri prvom pominjanju u zagradi navodi izgovor.
Primer: Konferencija će se održati u Cirihu.
Skraćenice mernih jedinica pišu se bez tačke: cm, m, km, kg, g, l.
Primer: Sto je dugačak 120 cm.
U nazivima država i mesta od više reči sve reči pišu se velikim slovom, osim veznika i priloga (Bosna i Hercegovina).
Primer: Leto smo proveli na moru u Crnoj Gori.
Pridevi na -ški izvedeni od imena pišu se malim slovom, iako je ime zemlje veliko.
Primer: Učim češki jezik već dve godine.
Ime američkog grada piše se prema izgovoru. Izvorni oblik Chicago u latinici je dozvoljen, uz izgovor u zagradi pri prvom pominjanju.
Primer: Ujak je posle rata otišao u Čikago.
Piše se sa ć, kao ustaljen izuzetak. Po pravilima prenošenja iz italijanskog bilo bi čao, ali je oblik ćao prihvaćen jer se uveliko koristi.
Primer: Rekao je ćao i otrčao niz ulicu.
Skraćenica za deoničarsko društvo piše se malim slovima i s tačkama, jer nije naziv ustanove nego izraz u službi zajedničke imenice. Odbor za standardizaciju ovaj naziv smatra najpogodnijim.
Primer: Firma je posle promene vlasnika postala d. d.
Upitna rečca li piše se odvojeno, i posle glagola (hoćeš li) i u pitanjima sa da.
Primer: Da li si zaključao vrata?
Piše se sa šč: od daska nastaje daskica, k prelazi u č, a s ispred č prelazi u š.
Primer: Hleb sečem na drvenoj daščici.
Skraćenica za doktor piše se bez tačke, kao i gđa (gospođa) i gđica (gospođica).
Primer: Zakazala sam pregled kod dr Petrovića.
U nazivima mesta od više reči imenice i pridevi pišu se velikim slovom, a na ostaje malo, kao u Brod na Kupi.
Primer: Rođak živi u Dvoru na Uni.
Piše se sa dž. Reč je arapskog porekla, a Odbor za standardizaciju je navodi među pozajmljenicama koje su neizostavne u srpskom standardnom jeziku.
Primer: Ključeve uvek držim u levom džepu.
Imena praznika pišu se velikim početnim slovom. Piše se sastavljeno, u jednoj reči.
Primer: Za Đurđevdan smo otišli na uranak.
Oznaka evra kao novčane jedinice piše se bez tačke, kao i druge oznake valuta (USD, GBP).
Primer: Na računu je pisalo 25 EUR.
Naziv evropske valute u srpskom glasi evro (muški rod), u genitivu evra, u množini evri, jer i Evropa kod nas ima v. Nije pravilno: euro.
Primer: Kafa u centru košta dva evra.
Nazivi stanovnika kontinenata, država i gradova pišu se velikim početnim slovom.
Primer: Svaki Evropljanin može bez vize da putuje u mnoge zemlje.
Pridevi na -ski izvedeni od imena pišu se malim slovom, iako je ime kontinenta veliko.
Primer: Gledali smo evropsko prvenstvo u košarci.
Prisvojni pridevi na -ev izvedeni od vlastitih imena pišu se velikim slovom, ovde po fizičaru Majklu Faradeju.
Primer: Automobil deluje kao Faradejev kavez kad udari grom.
Piše se sa crticom, kao polusloženica, kao i radio-aparat ili auto-mehaničar.
Primer: Stari foto-aparat sam našao na tavanu.
Piše se sa jednim s: od Francuz i -ski, z ispred s prelazi u s, a dva s se svode na jedno. Nije pravilno: francuzski.
Primer: Sestra uči francuski u školi.
Kod geografskih imena od više reči velikim slovom piše se samo prva reč, a druge samo ako su vlastita imena.
Primer: Nedeljom idemo na izlet na Frušku goru.
Piše se bez jednačenja suglasnika: u mnogim novijim tuđicama ono izostaje, kao u dragstor ili nokdaun.
Primer: U filmu glumi okorelog gangstera.
Složeni prilozi kao gdekad, gdegde, malopre, napamet i otprilike pišu se sastavljeno.
Primer: Gdekad svratimo kod njih na kafu.
Skraćenica za gospođa piše se bez tačke, kao i gđica i dr.
Primer: Na vratima je pisalo: gđa Milica Jovanović.
Piše se sa t. U ovakvim novijim rečima t se čuva i piše, kao u komunistkinja ili azbestni.
Primer: Ona je gimnazistkinja iz Kraljeva.
Piše se sastavljeno: složenica ima jedan naglasak, a prvi deo se ne menja po padežima, kao parobrod ili pismonoša.
Primer: Goloruk je izašao na megdan.
Pridev od imena mesta od dve reči (Gornji Milanovac) piše se sastavljeno i malim slovom, kao južnoamerički.
Primer: Gornjomilanovački pijac je bio pun voća.
Piše se sa d, bez jednačenja. Belićev pravopis iz 1923. pisao je gratski, ali se takvo pisanje nije održalo.
Primer: Uveče smo šetali gradskim parkom.
U množini od gubitak t se ispred c gubi, pa se piše gubici, gubicima. Isto je i zadaci, podaci, izuzeci.
Primer: Gubici firme ove godine bili su veliki.
Prisvojni pridevi na -ev izvedeni od vlastitih imena pišu se velikim slovom, ovde po astronomu Edmundu Haleju.
Primer: Halejeva kometa ponovo će se videti 2061. godine.
Prezime pisca u prilagođenom obliku. U latinici se može pisati i izvorno (Hemingway), a izgovor se tada navodi u zagradi pri prvom pominjanju.
Primer: Na leto sam pročitao jedan Hemingvejev roman.
Višečlani nazivi mesta u kojima svaki deo čuva svoj naglasak, a prvi deo se ne menja, pišu se sa crticom: iz Herceg-Novog, u Herceg-Novom.
Primer: Leto smo proveli u Herceg-Novom.
Upitna rečca li uz glagol piše se odvojeno, kao u veruješ li i znaš li.
Primer: Hoćeš li sa nama u bioskop?
Skraćenica za i slično piše se odvojeno, sa tačkom na kraju.
Primer: Poneli smo sendviče, voće i sl.
Od inat i -džija: t prelazi u d, a zatim se gubi ispred dž. Nije pravilno: inatdžija.
Primer: Moj deda je bio veliki inadžija.
Piše se sa j. Belićev pravopis izostavljao je j u ovakvim pridevima (rakiski, zmiski), ali je to napušteno 1960. godine.
Primer: U muzeju čuvaju vredne istorijske dokumente.
Od iz i šarati: z prelazi u s, pa u š, a dva š se svode na jedno. Nije pravilno: izšarati, isšarati.
Primer: Mali je flomasterom išarao ceo zid.
Od iz i čekivati: z prelazi u s (jednačenje po zvučnosti), a zatim u š ispred č. Nije pravilno: izčekivati, isčekivati.
Primer: Sa nestrpljenjem iščekujemo rezultate.
Skraćenica za i tako dalje piše se sastavljeno, sa tačkom na kraju, kao i npr. i tj.
Primer: Kupili smo hleb, mleko, jaja itd.
U savremenom standardnom jeziku ustalio se oblik Izrael. Stariji oblik Izrailj ostaje u Svetom pismu.
Primer: Moja tetka je posetila Izrael.
U množini od izuzetak t se ispred c gubi i ne piše: izuzeci, izuzecima, kao i zadaci, podaci.
Primer: Svako pravilo ima svoje izuzetke.
Kod imena mora i drugih geografskih imena od više reči velikim slovom piše se samo prva reč.
Primer: Jadransko more je leti toplo.
Piše se sa n: u pravoj složenici n se ne menja u m ispred p, kao ni u stranputica. Nije pravilno: jedamput.
Primer: Bio sam tamo samo jedanput.
Prezime bivšeg ruskog predsednika piše se prema izgovoru, sa lj. Drugi jezici imaju svoje oblike (engleski Yeltsin, nemački Jelzin).
Primer: O Borisu Jeljcinu smo čitali u starim novinama.
Imena iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom, kao ruski, pišu se prema izgovoru, i u latinici, kao Gogolj ili Tolstoj.
Primer: Na času smo čitali Jesenjinove pesme.
Obe reči pišu se velikim slovom jer je i druga reč vlastito ime (Morava), kao i u Beli Drim.
Primer: Južna Morava protiče kroz Leskovac i Niš.
Pridev od imena od dve reči (Južna Amerika) piše se sastavljeno i malim slovom.
Primer: Volimo južnoameričku muziku.
Odbor za standardizaciju reč kafa navodi među pozajmljenicama arapskog porekla koje su neizostavne u srpskom standardnom jeziku.
Primer: Ujutru popijem jednu kafu.
Skraćenica za kilometar piše se bez tačke, kao i druge oznake mera: kg, cm, l.
Primer: Do sela ima još 12 km.
Zajedničke imenice iz živih jezika pišu se prema izgovoru, prilagođeno našem pismu, kao intervju ili šofer.
Primer: Novi kompjuter radi mnogo brže.
Piše se sa t. Kod novijih reči ovog tipa t se čuva i piše, kao u gimnazistkinja.
Primer: Njena baka je bila uverena komunistkinja.
Pridev od imena mesta od dve reči (Kriva Palanka) piše se sastavljeno i malim slovom.
Primer: Upoznali smo jednog krivopalanačkog muzičara.
Reč potiče od latinskog laborare (raditi), pa se posle lab piše o: labo-ratorija. Označava opremljenu prostoriju za naučne oglede i analize.
Primer: U školskoj laboratoriji merili smo kiselost limunovog soka.
Srpski naziv moreuza između Velike Britanije i Francuske piše se kao jedna reč, iako francuski izvorno glasi La Manche. Drugi naziv je Engleski kanal.
Primer: Trajektom smo prešli Lamanš i stigli u Englesku.
Jedinica za zapreminu. Njena oznaka l piše se bez tačke, kao i oznake drugih mera: m, kg, km, g.
Primer: Kupi mi dva litra mleka i hleb.
Naziv je skovan od grčkih reči logos (odnos) i arithmos (broj), zato se piše log + aritam, sa a posle g.
Primer: Na kontrolnom je bio zadatak sa dekadnim logaritmom.
Glasovi lj, nj i dž pišu se dvoslovima, ali su to jedinstvena slova. Kad je veliko samo početno slovo, piše se Lj (Ljubica), a kad je cela reč velikim slovima, LJ (LJUBICA). Nije pravilno: LJubica.
Primer: Na pozivnici je pisalo „Ljiljana”, a na koverti „LJILJANA”.
Grupa ds nikad se ne jednači po zvučnosti, pa se piše ljudski, kao i sredstvo i odstupiti. Nije pravilno: ljutski.
Primer: Pomoći komšiji u nevolji je ljudski.
Ime sazvežđa: velikim slovom samo prva reč. U njemu je Severnjača, a njegovih sedam sjajnih zvezda zovemo i Mala kola.
Primer: Severnjaču ćeš naći na kraju repa Malog medveda.
Složeni prilog, piše se sastavljeno, kao i napamet, otprilike i gdekad.
Primer: Malopre je zvao tvoj brat.
Kao ime nebeskog tela, Zemljinog prirodnog satelita, piše se velikim slovom, kao Sunce i Zemlja.
Primer: Večeras se pun Mesec vidi iznad celog grada.
Ime naše galaksije. U imenima nebeskih tela od dve reči velikim slovom piše se prva reč, a druga malim, kao u nazivu Kumova slama.
Primer: Daleko od gradskih svetala noću se jasno vidi Mlečni put.
Prisvojni pridev na -ov izveden od vlastitog imena piše se velikim slovom: Morze, Morzeov. Naziv je dobila po izumitelju Semjuelu Morzeu.
Primer: Izviđači su na logorovanju učili Morzeovu azbuku.
U superlativu prideva koji počinju na j piše se dvostruko j: naj + jači, kao i najjeftiniji i najjasniji. Nije pravilno: najači.
Primer: Najjači igrač u ekipi bio je naš golman.
Rečca naj- u superlativu piše se sastavljeno, a pošto pridev počinje na j, j se udvaja.
Primer: Najjednostavniji put do stanice vodi kroz park.
Predlog koji se piše sastavljeno, kao i povrh, uoči i podno.
Primer: Došao je namesto brata, koji je bolestan.
Složeni prilog, piše se sastavljeno.
Primer: Pesmu sam naučio napamet za dva dana.
Rečca ne uz glagol piše se odvojeno: ne znam, ne mogu, ne pitaj. Nije pravilno: neznam.
Primer: Ne znam kad polazi poslednji autobus.
Izuzetak od pravila da se ne uz glagol piše odvojeno. Sastavljeno se pišu i nemam, nemoj i nisam.
Primer: Neću da idem u bioskop bez tebe.
Uz imenice i prideve s kojima čini jednu reč ne se piše sastavljeno: neznanje, neprijatelj, nepoznat, nepismen. Uz glagol je odvojeno: ne znam.
Primer: Neznanje nije sramota, sramota je ne hteti da učiš.
Odrična zamenica s predlogom piše se u tri reči, predlog stoji između ni i zamenice: ni sa kim, ni za koga, ni u čijem.
Primer: Danas nije hteo ni sa kim da razgovara.
Ime praznika: velikim slovom piše se prva reč, a druga malim, kao i Prvi maj.
Primer: Novu godinu dočekali smo kod kuma.
Pridev od imena grada na -ski piše se malim slovom, a od dvočlanog naziva (Novi Sad) sastavljeno, kao gornjomilanovački i južnoamerički.
Primer: Kupio sam kartu za novosadski autobus.
Imena stanovnika pišu se velikim slovom, a naziv stanovnika mesta od dve reči piše se sastavljeno: Novosađanin, Belocrkvanka.
Primer: Moj kum je rođeni Novosađanin.
Kad je samo početno slovo veliko, piše se Nj (Njegoš), a kad je cela reč velikim slovima, NJ (NJEGOŠ). Nije pravilno: NJegoš.
Primer: Na koricama knjige pisalo je NJEGOŠ, a u tekstu Njegoš.
Ime grada New York u srpskom se piše onako kako se izgovara: Njujork.
Primer: Moja tetka je prošlog leta letela za Njujork.
Prisvojni pridev od prezimena piše se velikim slovom (Njutn, Njutnov), a druga reč malim. Nazvani su po Isaku Njutnu.
Primer: Na času fizike učili smo Njutnove zakone.
Grupa ds se ne jednači po zvučnosti, pa se piše odsek. Oblik otsek pripadao je starijoj Belićevoj normi.
Primer: Upisala je odsek za srpski jezik.
Grupa ds se ne jednači po zvučnosti: odstupiti, odstupanje. Nije pravilno: otstupiti.
Primer: Nije htela da odstupi od svoje odluke.
Engleska sportska reč piše se onako kako se izgovara, prilagođeno našem pismu.
Primer: Gol nije priznat zbog ofsajda.
Složeni prilog, piše se sastavljeno.
Primer: Do sela ima otprilike deset kilometara.
Prisvojni pridev od prezimena piše se velikim slovom, a druga reč malim. Ime je dobila po Josifu Pančiću.
Primer: Pančićeva omorika raste na Tari.
Prisvojni pridev na -in od vlastitog imena piše se velikim slovom (Pandora, Pandorina). Izraz potiče iz grčke mitologije.
Primer: Tim pitanjem otvorio je Pandorinu kutiju.
U geografskim imenima od više reči velikim slovom piše se samo prva reč, a ostale samo ako su vlastite imenice, kao Fruška gora.
Primer: Vojvodina je deo Panonske nizije.
Italijanska reč pizza prenosi se po izgovoru: pica.
Primer: Za večeru smo naručili picu.
U množini od podatak t ispred c se gubi: podaci, podacima, kao i zadaci i gubici. Nije pravilno: podatci.
Primer: Svi podaci su upisani u tabelu.
Izuzetak u kom se pišu dva ista suglasnika, jer bi se reč sa jednim teže razumela. Isto: preddržavni period.
Primer: Taj govor je poddijalekat šire grupe.
Grupa ds se ne jednači, pa prefiks pod- ostaje: podsetiti, podstanar, podsvest. Nije pravilno: potsetiti.
Primer: Podseti me sutra da platim račun.
Grupa dš se ne jednači po zvučnosti, pa se piše podšišati. Oblik potšišati pripadao je starijoj Belićevoj normi.
Primer: Sutra idem kod berberina da se podšišam.
Jednačenje se ne vrši, jer bi nastala dva ista suglasnika, a uprošćen oblik bi izgledao kao da je prefiks po-. Nije pravilno: pottačka, potačka.
Primer: Odgovor je u drugoj podtački zadatka.
Kao imenica za ceo deo dana posle 12 sati piše se sastavljeno. Kad znači određen trenutak, odvojeno je: doći ću posle podne.
Primer: Celo popodne smo proveli u parku.
Prefiks pod- ispred c prelazi u pot-, a t se ne gubi jer se oseća granica između delova reči. Isto: potčiniti. Nije pravilno: podceniti.
Primer: Nemoj da potceniš protivnika.
Glas d iz prefiksa pod- ispred bezvučnog p prelazi u t, kao u rečima natpis i pothraniti. Nije pravilno: podpisati.
Primer: Potpiši ovde, ispod datuma.
U stranim imenima s se ovde ne jednači, jer bi se onda menjalo i t, pa bi nastao neprihvatljiv oblik Podzdam. Isto: Pitsburg.
Primer: Potsdam je blizu Berlina.
Skraćenica od engleskog Public Relations, čita se „pi-ar”. Odbor za standardizaciju srpskog jezika preporučuje srpski izraz odnosi s javnošću.
Primer: Radi u službi za odnose s javnošću jedne banke.
Grupa ds nikad se ne jednači po zvučnosti, pa prefiks pred- ostaje: predsednik, predstava, predsoblje. Nije pravilno: pretsednik.
Primer: Predsednik kluba je otvorio skupštinu.
Glas n ispred b prelazi u m: prehrana, prehrambeni. Nije pravilno: prehranbeni.
Primer: Prehrambeni proizvodi su na kraju prodavnice.
Kao imenica za ceo deo dana pre 12 sati piše se sastavljeno. Kad znači trenutak pre podneva, odvojeno je: pre podne.
Primer: Celo prepodne sam čekao majstora.
Engleski izraz press clipping (zbirka svega što su mediji objavili o nekoj firmi). Odbor za standardizaciju srpskog jezika zaključio je da nema dobrog prevoda, pa se piše po izgovoru: pres kliping.
Primer: Svakog jutra stiže pres kliping o firmi.
Prefiks pred- ispred bezvučnog č prelazi u pret-, pa se piše pretčas. Nije pravilno: predčas.
Primer: Na pretčasu smo ponavljali padeže.
Glas d ispred bezvučnog p prelazi u t (obezvučavanje), pa pred- postaje pret-. Nije pravilno: predpostavka.
Primer: Moja pretpostavka se pokazala tačnom.
U novijim rečima t između s i n se čuva i piše: protestni, azbestni, kao i gimnazistkinja.
Primer: Protestna šetnja prošla je mirno.
Polusloženica: dve imenice od kojih jedna određuje drugu pišu se sa crticom, kao radio-amater, auto-put, foto-aparat.
Primer: Deda još ima stari radio-aparat.
Od radostan: t između s i n se gubi, pa ženski rod glasi radosna. Isto: žalosna. Nije pravilno: radostna.
Primer: Baka je bila radosna kad smo stigli.
Glas z iz prefiksa raz- ispred bezvučnog f prelazi u s. Nije pravilno: razformirati.
Primer: Posle sezone su rasformirali ekipu.
Ustaljen srpski oblik imena američkog grada San Francisco, u dve reči.
Primer: Moj brat živi i radi u San Francisku.
Srpski naziv za oblast u Kaliforniji, središte računarske industrije (engl. Silicon Valley); druga reč malim slovom.
Primer: Mnoge velike tehnološke firme imaju sedište u Silicijumskoj dolini.
Prisvojni pridev od imena piše se velikim slovom. Izraz znači uzaludan posao koji se stalno ponavlja, po Sizifu iz grčke mitologije.
Primer: Čistiti dvorište dok pada lišće je Sizifov posao.
Grupa ds nikad se ne jednači po zvučnosti, pa se piše sredstvo. Nije pravilno: sretstvo.
Primer: Sapun je najbolje sredstvo protiv klica.
U geografskim imenima od više reči velikim slovom piše se samo prva reč, a ostale samo ako su vlastite imenice.
Primer: Midžor je najviši vrh Stare planine u Srbiji.
Ustaljen srpski oblik imena švedske prestonice Stockholm.
Primer: Prošlog leta smo bili u Stokholmu.
Glas n na kraju prvog dela složenice ne prelazi u m ispred p, pa se piše stranputica, kao i jedanput. Nije pravilno: stramputica.
Primer: Ta ideja nas je odvela na stranputicu.
Reči iz latinskog i grčkog pišu se onako kako se izgovaraju i prilagođene su našem jeziku: subjekat, instrument, gimnazija.
Primer: Nađi subjekat u ovoj rečenici.
Jednačenje se ne vrši, jer bi nastala dva ista suglasnika, a uprošćen oblik bi izgledao kao da je prefiks su-. Nije pravilno: suppolaran, supolaran.
Primer: Na severu Kanade vlada subpolarna klima.
Kao ime nebeskog tela, zvezde oko koje kruži Zemlja, piše se velikim slovom.
Primer: Zemlja obiđe Sunce za godinu dana.
Od svedočiti: č ispred zvučnog b prelazi u dž. Nije pravilno: svedočba.
Primer: Stara svedodžba čuva se u porodičnoj fascikli.
Od Šabac: b ispred bezvučnog č prelazi u p, pa su stanovnici Šapčani. Nije pravilno: Šabčanin.
Primer: Moj drug iz vojske je Šapčanin.
Ime engleskog pisca (izvorno Shakespeare) u srpskom se piše onako kako se izgovara. U latinici se može pisati i izvorno, ali se tada izgovor navodi u zagradi.
Primer: Čitali smo Šekspirovu dramu „Romeo i Julija”.
Ustaljen srpski oblik imena proizvođača automobila Chevrolet. Po pravilima i francuskom izgovoru bilo bi Ševrole, ali je Ševrolet prihvaćen kao izuzetak.
Primer: Komšija vozi stari Ševrolet.
Pozajmljenice iz živih jezika pišu se onako kako se izgovaraju, prilagođeno našem pismu.
Primer: Šofer autobusa nas je čekao.
Pridev se piše sa j, kao istorijski. Oblik šumadiski pripadao je starijoj Belićevoj normi, koja je napuštena 1960.
Primer: Orašac je šumadijsko selo.
Pridev se piše sa j, kao istorijski. Izostavljanje j (tip istoriski) pripadalo je Belićevoj normi i napušteno je 1960.
Primer: Teorijski deo ispita bio je lakši od praktičnog.
Komparativ od tesan: posle nekoliko glasovnih promena dobija se tešnji.
Primer: Ove cipele su mi tešnje od starih.
Komparativ od tih: h i j daju š (jotovanje). Isto: tvrđi, stroži, tanji.
Primer: Budi tiši, beba spava.
Piše se odvojeno, a skraćenica je tj. (sa tačkom), kao i tzv., npr. i str.
Primer: Dolazim sutra, to jest u petak.
Od top: p ispred zvučnog dž prelazi u b. Nije pravilno: topdžija.
Primer: Tobdžija je opalio iz topa na tvrđavi.
Komparativ od tvrd: d i j daju đ (jotovanje), kao mlad, mlađi.
Primer: Ovaj hleb je tvrđi od jučerašnjeg.
Skraćenica od Ujedinjene nacije: piše se velikim slovima, bez tačaka.
Primer: Sednica UN održana je u Njujorku.
Skraćenice preuzete iz stranih jezika koje su postale reči pišu se kako se izgovaraju i menjaju po padežima: Unicef, od Unicefa; Unesko, Uneskova pomoć.
Primer: Pomoć u hrani stigla je od Unicefa.
Predlog koji se piše sastavljeno, kao i namesto, povrh i podno.
Primer: Uoči Nove godine grad je bio pun ljudi.
Glas n na kraju prvog dela složenice ne prelazi u m ispred b, kao u rečima vanbrodski i vanparnični.
Primer: Zakon izjednačava bračnu i vanbračnu decu.
Imena praznika pišu se velikim slovom, kao Božić i Đurđevdan.
Primer: Za Vaskrs farbamo jaja.
U neslovenskim vlastitim imenima suglasnici se ne jednače (osim s, z, š, ž), pa se piše Vašington, Redford.
Primer: Vašington je glavni grad SAD.
Ime grupe od sedam sjajnih zvezda u sazvežđu Veliki medved: velikim slovom samo prva reč.
Primer: Po Velikim kolima lako se nađe sever.
Ime sazvežđa na severnom nebu: velikim slovom samo prva reč.
Primer: Veliki medved je treće sazvežđe po veličini.
Imena mnogih stranih gradova odavno su prilagođena našem jeziku i pišu se fonetski i u latinici: Venecija, Beč, Rim, Solun.
Primer: Leto smo proveli u Veneciji.
Iz poštovanja prema jednoj osobi kojoj se piše, zamenice Vi i Vaš pišu se velikim slovom. Kad se piše grupi ili ustanovi, piše se malim: vi, vaš.
Primer: Poštovani gospodine, zahvaljujemo Vam na pomoći.
Genitiv od vrabac: b ispred bezvučnog c prelazi u p. Nije pravilno: vrabca.
Primer: Mačka je vrebala vrapca na ogradi.
Množina od zadatak: k prelazi u c, a t ispred c se gubi. Nije pravilno: zadatci.
Primer: Domaći zadaci su bili laki.
Od za dušu: š ispred zvučnog b prelazi u ž.
Primer: Manastir je zadužbina kralja Milutina.
Pridev je postao od glagola zavisiti, pa u njemu nikad nije bilo t. Isto: nezavisan. Nije pravilno: zavistan.
Primer: Uspeh nije zavisan samo od sreće.
Kao ime planete na kojoj živimo piše se velikim slovom, kao Sunce, Mesec i Mars.
Primer: Zemlja je treća planeta od Sunca.
Glas s iz prefiksa ispred zvučnog g prelazi u z. Nije pravilno: sgurati.
Primer: Uspeli smo da zguramo sve stvari u jedan kofer.